Kad vidim koliko za lubenicu traže na tržnicama, ja se kao proizvođač sramim – kaže nam Gradimir Šešelj iz Vlake. Za slatku, sočnu lubenicu proizvođači iz doline Neretve ovih dana od otkupljivača dobivaju, naime, jedva dvije do dvije kune i deset lipa po kilogramu, dok su za prve plodove unazad nekoliko tjedana dobivali 2,50 kuna. Da je ta cijena ostala, pa i da je 2,30 kuna, i oni bi bili zadovoljni, a ovako ih slika s hrvatskih tržnica o lubenicama za osam kuna za kilogram, koja se odašilja u svijet, i te kako pogađa. Ispada da za jednu lubenicu od 10-ak kilograma prekupci koji nisu "ni orali ni kopali" u Zagrebu ili Zadru u prosjeku traže i 80 kuna, u Varaždinu i 120, a u Rovinju vrtoglavih 200 kuna.
Sve teže naći računicu
– Uvoz je ove godine skuplji i diktira cijenu jer smo mi s lubenicom nedostatni kao i sa svakom drugom robom. Troškovi su nam da nas boli glava, i sad ti u takvim uvjetima razvijaj domaću proizvodnju. Imam 70 godina, a radim kao da mi je 20 – ljuti se Šešelj, koji će ove sezone ubrati oko 1000 tona lubenica. Fantazija je, doznajemo, izišla iz mode i sad je najpopularnija sorta mirsini.
Proizvođač lubenica i predstavnik Hrvatske voćarske zajednice Neven Mataga kaže kako je berba ove godine počela oko 20. lipnja, i 15-ak dana ranije nego je uobičajeno. Baš sve je dinjama i lubenicama išlo u prilog, osim otkupljivača.
– Nije bilo temperaturnih šokova od sadnje do berbe, što se dugo ne pamti, pa je kvaliteta izvrsna, a na nekim mikrolokacijama i iznadprosječan urod. No umjesto da proizvođači i potrošači time profitiraju, oni između "beru" svu zaradu – optužuje i Mataga, ističući kako nema nikakve logike da proizvođači koji ovih dana lubenicu beru i na više od 40 Celzijeva stupnja, slažu u boksove i važu, za kilogram dobivaju oko dvije kune, a "oni koji ih samo ukrcaju i odvezu" u maloprodaji naplaćuju i 300 posto više. Za srednji urod od 35-40 tona po hektaru troškovi proizvodnje, koriste li se i niski tuneli, iznose 60-70 tisuća kuna.
– Nije baš vrijeme za kukanje, no sve teže je naći računicu. Nema ni radnika za berbu i da ih platite u suhom zlatu, a mi danas po satu nudimo 60 kuna. I kad podvučete crtu, a nakon berbe treba i skinuti folije, cijevi za navodnjavanje, ponovno pripremiti zemlju, normalno da bismo htjeli da i nama nešto ostane – napominje Mataga, koji trenutačno sve nade polaže u kasne sorte, koje prispijevaju od kraja srpnja do kraja kolovoza i cijena bi im, kad se ispuše tržište, mogla biti nešto viša. Računa se kako će se s 250-270 hektara u Neretvi ove sezone ubrati 15-20 tisuća tona lubenica, dok dinja "ne mrda" s 30-ak hektara i prosječnim urodom od oko 1000 tona. A već se 20-ak dana ni ne otkupljuje, dodaje Šešelj. – Vjerojatno je tome razlog veliki uvoz jer turista već uvelike ima i potrošnja znatno raste – tvrdi on. Prodaja dinja, koje su se na početku sezone otkupljivale za 5-7 kn/kg, sada se odvija tako da ih proizvođači predaju u hladnjače bez ugovorene otkupne cijene, pa što bude, objašnjava Mataga. Za razliku od lubenica, koje se uglavnom beru ciklički, svakih sedam do 10 dana, dinja brzo zrije i bere se svaki drugi-treći dan. Žute jesu, ali prema Matagi još nisu tehnološki dozrele.
– No prezore li, nijedan ih trgovački centar neće uzeti jer oni ne žele da se u dućanima osjeti njihov miris. Kao i s ostalim voćem i povrćem uče potrošače da je to poluplastična roba, umjesto da osjete pravi, domaći okus – kaže naš sugovornik.
Srećom pa su lubenice, za koje su u trgovačkim lancima akcije već i za 3,50 kuna, potrošačima sve dostupnije. A kako je njihova potrošnja, kao i potrošnja piva ili sladoleda, najbolja kad sunce najviše prži, proizvođači se nadaju da će idućih dana prodaja ići sve bolje. Osim ako se trgovci još više ne pomame za uvoznima. Na tržištu, naime, već ima marokanske, grčke i albanske robe. I dok prekupci i grčke plaćaju skupo, oko četiri kn/kg, albanskim lubenicama koje su jeftinije od naših domaće proizvođače drže u šaci. Što će biti idućih dana, kad prispiju i lubenice s kontinenta, mnogi već strepe, dok mjerodavni ponavljaju mantru o slobodnom tržištu.
Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, proizvodnja lubenica u Hrvatskoj posljednjih pet godina varira između 15 do 21 tisuću tona, a dinja između 1900 i 4800 tona, ovisno o sezoni. Što se pak tiče uvoza, lani smo uvezli 18,7 tisuće tona (gotovo kolika je cjelokupna domaća proizvodnja) za 6,2 milijuna eura, od čega najviše iz Grčke (5,4 tisuće tona), Italije (4,7 tisuća), Slovenije i Albanije (po 2,1 tisuću), ali i iz Irske, Bugarske, Slovačke, Tunisa, Egipta, čak i iz Irana! U 2021. izvezli smo pak 4583 tona lubenica za 1,7 milijuna eura, najviše u Sloveniju i Njemačku. Dinja smo lani uvezli oko 2000 tona za 1,5 milijuna eura, najviše iz Italije, Slovenije i Albanije, a izvezli 136 tona za 103 tisuće eura, poglavito u Sloveniju.
Ne zaboravite na dinje
Idealno osvježenje za ljetne dane, lubenice i dinje su i niskokaloričan zalogaj. Energetska vrijednost 100 g lubenice iznosi 30 kcal, a dinje 34. Stručnjaci savjetuju kako kod kupnje lubenica treba pripaziti da je sjajna, čvrsta i simetrična, tamnozelene kore i svježe peteljke, a mjesto na kojem je ležala na tlu kremasto žute boje. Udarimo li po njoj prstima, zvuk ne bi smio biti šupalj. Žućkasta boja ploda upućuje da je već dugo u prodaji i prezrela, a svijetlozelena na nedovoljnu zrelost.
Pri kupnji dinje pak valja pripaziti na peteljku oko koje se mogu stvarati kapljice vlage, što je znak da je ubrana prerano. Dinja treba biti simetrična, ni prečvrsta ni gnjecava, a miris ugodno slatkast. Slab miris upućuje na nedovoljnu zrelost, a jak miris na prezrelost. Kako bi potpuno sazrela, dinju treba 2-3 dana ostaviti na sobnoj temperaturi. U hladnjaku se može čuvati još pet dana, a narezana do tri dana u zatvorenoj posudi. Lubenicu pak treba čuvati u hladnjaku cijelu ili narezanu, omotanu plastičnom folijom, do tjedan dana. Prije rezanja i dinju i lubenicu treba dobro oprati.
Treba zaobići lopove na tržnicama. Ne nekim štandovima breskve 25 Kn malo dalje iste te 6 Kn. Pljačka