Martina Dalić, predsjednica uprave Partner banke, iza koje je uspješna karijera u Ministarstvu financija i Vladi, govori o aktualnoj gospodarskoj situaciji, mogućem oporavku te o mjerama Vlade za spas ekonomije. Konačnu ocjenu Vladinih planova ne daje, jer mjera s HBOR-om tek je dio onih obuhvatnijih koje treba poduzeti. Govori i o nužnim strukturnim reformama uz koje se mogu smanjiti rashodi. Ne treba isključiti niti porezno rasterećenje, a pitanje financiranja deficita može se provesti privatizacijom još nekih državnih tvrtki. Krizni porez uveden je u vrijeme kad je to bila jedina opcija kako se proračun ne bi destabilizirao, no smatra da je sada potrebno što prije stvoriti uvjete koji će omogućiti njegovo ukidanje. Očekuje da će se gospodarstvo početi oporavljati, posebno potkraj godine, te gospodarski rast od nula posto.
• Kako ocjenjujete Vladine mjere u rješavanju gospodarske situacije?
– Mislim da još nije vrijeme za davanje ocjena zato što smatram da Vlada još nije rekla svoju zadnju riječ u odnosu na mjere ekonomske politike koje će potaknuti izlazak iz krize. Kompleksnost i dubina krize zahtijevaju skup konzistentnih mjera koje se međusobno nadopunjuju kako u međusobnom djelovanju tako i u vremenskom rasporedu. Mjere financiranja gospodarstva kroz aukcije kod HBOR-a smatram tek dijelom ukupnih mjera koje su zbog nužnosti brzine djelovanja objavljene i pokrenute prve.
• Neki tvrde da je ipak u prvome redu riječ o mjeri HNB-a.
– Temeljni postulat uspješne ekonomske politike jest koordiniranost djelovanja nositelja ekonomske politike. Mislim stoga da nije ni pravilno ni potrebno tražiti tko je u ovom slučaju zaslužan – riječ je o usklađenom djelovanju nositelja ekonomske politike sa zajedničkim ciljem poticanja gospodarskog oporavka. No trenutačna koordinacija monetarne i fiskalne politike pokazuje da je ta koordinacija moguća a da se ne ugrozi pravo bilo kojeg nositelja ekonomske politike na samostalnost djelovanja i odlučivanja.
• Postoje li mjesta i za kresanje rashoda i je li to već prije trebalo učiniti umjesto uvođenja nameta kroz poreze?
– Pitanje za milijun dolara. Svima nam je poznata vrlo rigidna struktura rashoda, visok udio rashoda za koje se kaže da su fiksni zato što predstavljaju prava – socijalna, zdravstvena, mirovinska i sl. Tu su naravno plaće i broj zaposlenih. Štoviše, i neke najavljene mjere ekonomske politike imat će za posljedicu rast rashoda. Dakle, s jedne strane govorimo o snižavanju rashoda, a u stvarnosti vidimo da proturecesijsko djelovanje znači u stvari pritisak na rast rashoda u razdoblju koje dolazi.
• Zašto je tako?
– O snižavanju rashoda govorimo i stalno ga traži jedan dio stručne javnosti zato što visoka razina javne potrošnje, i to posebno u dijelu javnih izdataka koji predstavljaju redistribuciju, ima za posljedicu visoko porezno opterećenje koje, posebno u ovom kriznom vremenu, teško opterećuje gospodarstvo. Dodatno u našem slučaju otegotnu okolnost predstavlja struktura tih rashoda jer su investicijski rashodi koji imaju značajne multiplikativne efekte već znatno smanjeni, mogli bismo reći svedeni na minimum. S druge strane objektivna je činjenica da protuciklično djelovanje ekonomske politike u suzbijanju krize traži i znači povećanje izdataka i/ili snižavanje poreza. Usklađivanje tih dviju suprotnosti nije jednostavno.
• Smanjenje rashoda povezano je sa strukturnim reformama. Koji bi bili učinci njihovom provedbom?
– Mislim da bi bilo iznimno važno povećati odlučnost i brzinu u provođenju strukturnih reformi kao što su, primjerice, reforma javne uprave, pravosuđa, mirovinska i zdravstvena reforma, a kako bi se njihovi učinci nadopunili s učincima sektorskih mjera. Ubrzavanje i stvaranje vidljivih rezultata od strukturnih reformi već u kratkom roku poboljšalo bi investicijsku klimu, a nakon toga omogućilo i stvarno snižavanje rashoda. Snižavanja rashoda bez reformi neće biti. Mislim da nije realno očekivati snižavanje rashoda koji označavaju ‘prava’ u apsolutnom iznosu. Ali također mislim da je nužno provesti reforme koje će rezultirati smanjivanjem njihova udjela u BDP-u i na taj način upotpuniti i ojačati rezultate sektorskih mjera koje se najavljuju. Štoviše, učinci sektorskih mjera imaju svoje ograničeno trajanje u vremenu i nakon nekog vremena trebat će ih ukinuti. A tada će biti od presudnog značenja da gospodarstvo nastavi primati pozitivne impulse od rezultata strukturnih reformi pa ih je zato potrebno odmah intenzivirati. Upravo stoga, kako sam rekla na početku, još nije vrijeme za ocjenu napora učinjenih u rješavanju krize jer provođenje strukturnih reformi još čekamo.
• Bi li usporedno s mjerama trebalo ići i u porezno rasterećenje?
– Porezno rasterećenje ili smanjenje neporeznih davanja nedvojbeno je poželjna mjera ekonomske politike u krizi koja doduše izaziva bojazan oko mogućnosti financiranja deficita. Međutim, tu važnim smatram dvije stvari. Porezno rasterećenje treba ići paralelno s reformama koje će zacrtati jasan pravac snižavanja rashoda. U vaganju između poreznog rasterećenja i mogućnosti financiranja deficita treba uzeti u obzir i mogućnosti financiranja deficita iz prihoda od privatizacije. Na taj bi se način bez duga i zaduživanja zatvorio dio deficita koji bi eventualno nastao zbog snižavanja poreznih stopa. Štoviše, bez obzira na to što nije najbolje vrijeme za prodaju imovine, mislim da bi intenziviranje privatizacije imalo brojne pozitivne učinke. Osim prihod za proračun, intenziviranje privatizacije znatno bi ojačalo investicijsko povjerenje, snagu privatnog sektora, poslala bi se jasna i nedvosmislena poruka stranim investitorima, a uvjerena sam, unio bi se i novi ‘elan’ u gospodarski život.
• Razmišljanja su stoga dijela analitičara da krizni porez nije niti trebalo uvesti.
– Mislim da u komentiranju kriznog poreza treba napraviti korak natrag i razmotriti razloge zbog kojih je uopće došlo do situacije da u krizi uopće moramo povećavati poreze jer više-manje svi znaju da kriza traži snižavanje poreza. U trenutku povećavanja poreza, kada je, među ostalim, uveden i krizni porez, Vlada je bila suočena s dva zla – destabilizacija proračuna ili povećanje poreza. Vjerujem da se odlučila za manje zlo, tj. povećanje poreza, a na što je, mislim, jednostavno bila prisiljena zakašnjenjem u provođenju restriktivnih mjera na rashodnoj strani. Krizni porez uveden je i u ovom trenutku je najvažnije stvoriti uvjete za njegovo ukidanje jer način na koji je krizni porez oblikovan izaziva značajne negativne ekonomske posljedice. Krizni porez, među ostalim, ne udovoljava temeljnom postulatu ‘dobrog poreza’, a to je da ne smije utjecati na način na koji ljudi donose odluke o potrošnji. Krizni porez čini upravo suprotno, navodi ljudi da smanje potrošnju jer je njegovim uvođenjem trenutačno smanjen raspoloživi dohodak.
• Postoje i kombinacije oko ukidanja kriznog poreza, ali usporedno ukidanja nulte stope. Mislite li da bi takva kombinacija bila bolja? Ili nešto drugo?
– Sva ekonomska znanja i istraživanja pokazuju da je gospodarski rast negativno koreliran s visinom poreznog opterećenja. Idealno bi stoga bilo težiti nižem poreznom opterećenju koje je provedeno na način da izaziva što je moguće manje izravnih negativnih efekata.
• Radili ste u Ministarstvu financija, kakvi su tada i jesu li bili dovoljni napori da se provedu reforme, odnosno, smatrate li da je dovoljno učinjeno u vrijeme kada je situacija bila bolja?
– U dobrim vremenima Ministarstvo financija vrlo često trpi kritike da ne razumije potrebe gospodarstva, a i danas su također sve oči ponovno uprte u Ministarstvo financija i primarno se od njega očekuju mjere spasa. No to je tako. Ono je zaduženo za vođenje ekonomske politike. Mislim da bi danas bilo puno lakše da su prijašnjih godina snažnije provođene mjere i reforme koje je zagovaralo Ministarstvo. Mislim stoga da je dobro što je u Vladi gospođe Kosor Ministarstvu financija dan hijerarhijski položaj koji ono ima u svim razvijenim zemljama.
• Kada očekujete oporavak domaće ekonomije?
– Gospodarski oporavak već je prisutan u zapadnoj Europi, što znači da bismo negdje u drugoj polovici godine mogli i mi imati koristi od oporavka naših izvoznih tržišta. Istovremeno, ako brzo i učinkovito učinimo još nekoliko kvalitetnih poteza ekonomske politike kojima bi se ubrzale strukturne reforme, ubrzala privatizacija, počelo snižavanje poreznog tereta, tada ima šanse da se ova dva učinka sjedine i ekonomija počne oporavljati. Međutim, valja imati na umu da je kriza u nas tek manjim dijelom posljedica svjetske krize, što znači da pozitivni učinci oporavka europskih gospodarstava neće sami po sebi biti dovoljni za izvlačenje našeg gospodarstva iz krize. Presudne će biti mjere naše ekonomske politike.
• Koje bi mjere trebalo trenutačno poduzeti za oživljavanje gospodarstva?
– Osim svega što sam već rekla, strukturne reforme, privatizacija, porezno rasterećenje, mislim da se mora naći način za oživljavanje investicija. Mjere kao što su kreditiranje preko HBOR-a kroz model A i model B, fondovi za gospodarsku suradnju i sl. jesu mjere usmjerene na oživljavanje investicijskog ciklusa privatnog sektora. Paralelno s tim treba oživiti i javne investicije – možda ovaj put više u sektoru javnih poduzeća, a manje u samom proračunu. To bi se moglo i jednim dijelom iskoristiti za privlačenje stranih investitora. U dijelu investicija ne treba zaboraviti ni investicijske projekte koji se financiraju iz pretpristupnih fondova ISPA i IPA. Tu bi trebalo ubrzati stvari – ne samo zbog priprema za korištenje strukturnih fondova, gdje nas čeka stvarno velik novac, nego i zbog ubrzavanja provođenja već prihvaćenih projekata za koje je novac već dan kako u ISPA-i tako i u IPA-i.
• Kako se bankarski sustav nosi s posljedicama krize?
– Kao što i HNB ističe, bankarski sustav je dobro kapitaliziran i dobro se nosi s posljedicama krize. No, mislim da su bankari, kao i svi, zainteresirani za gospodarski oporavak, razvoj novih poslova i otvaranje novih projekata. To će, naravno, osim novih poslova, omogućiti i lakše saniranje i rješavanje posljedica krize.
• Hoće li se mjere odraziti na monetarni sustav?
– Kao što je poznato, ukupna sredstva koja su oslobođena iz obvezne pričuve sve poslovne banke posudile su HBOR-u. Dakle, neposrednog trenutnog učinka na likvidnost nema. Učinci se očekuju kroz rezultate aukcija, a onda i kroz doprinos ukupnom oporavku.
dobar porez, što je to