Svoj karijerni put izvan Hrvatske Pavuna je započeo još 1978. godine,
kada je s jednim kovčegom i gitarom odletio u Englesku, što, kaže,
nikada nije požalio jer smatra da bi u ondašnjem boljševizmu stagnirao
i kao čovjek i kao znanstvenik. Nakon brojnih usavršavanja po svijetu,
zadnje 22 godine živi u Švicarskoj. Profesor je fizike, autor više od
150 znanstvenih radova te voditelj grupe za supravodljivost na Ecole
Polytechnique Federale u Lausanni.
Pošten, profesionalan i točan
Na upit da nam kaže nešto o svojoj karijeri dobili smo niz definicija i
razmišljanja vezanih za karijerni put, temeljenih na vlastitim
iskustvima.
Pavuna tvrdi da svatko mora uočiti istinske vlastite predispozicije jer
svatko jest unikatan i autentičan, a nakon toga smireno i samouvjereno
s upornošću nastaviti usavršavanje. Najvažnija odluka u svakoj karijeri
jest biti sto posto iskren sam sa sobom, nakon čega će ljudi već uočiti
vaše unikatne vrijednosti. Poželjnim smatra da se neko vrijeme provede
u inozemstvu, pogotovo u nama vrlo različitim zemljama poput Velike
Britanije ili jugoistočne Azije, te Indije ili Brazila.
– Tako bolje shvatite i vlastitu naciju i okolinu, u novom i boljem kontekstu.
Znanstvenicima je, kaže, boravak u inozemnim institucijama čak nuždan
uvjet, kao i svim ostalim kreativnima osobama – motorima nacije.
– Ljudi vas općenito vrednuju pozitivno kad čuju i vide unikatna znanja
i snagu vašeg karaktera, koji se uvijek razvije snažnije kad boravite u
briljantnim inozemnim institucijama.
I sam se obrazovno usavršavao po cijelom svijetu, od Australije, Indije, Koreje, Francuske..., a doktorat je radio u Engleskoj.
– Uvijek sam pokušavao odabrati najmudrije i plemenite mentore i onda
sam upijao njihova znanja te učio svakodnevno dok se nisam razvio.
Život jest karakter osobe u akciji te je najvažnije razviti i čestitost
i snagu te biti pošten, profesionalan, uvijek točan, te održati riječ –
tvrdi Pavuna i dodaje da su neuspjesi neminovni; svi ih imamo i oni nas
ojačaju, ali ne smijemo gubiti viziju ni samopouzdanje. Također, treba
stremiti najvećim dostignućima koja možemo ostvariti: dobiti Nobelovu
nagradu ili postati euromilijarder, ili biti nova Majka Tereza ili
Gandhi, ili najbolji vinogradar ili najbolji vrtlar, ali ne
zadovoljavati se osrednjošću. Također, poručuje Pavuna, potrebno je
paziti na emocionalne veze, nezrele brakove, krive savjete
neobaviještenih osoba jer svaka iluzija o sebi i svaka nehigijena bilo
koje veze (relacije) penalizira i život i karijeru.
U Englesku je, kaže, stigao prije 31 godine zahvaljujući izvrsnim
profesorima na fizici, primjerice, profesoru Boranu Leontiću (“koji nam
je dao izazov najboljih američkih udžbenika”) te profesoru Emilu Babiću
(“koji me u vrijeme mog diplomskog rada upoznao s briljantnim
Englezima”).
Podcijenjena struka
– Moj karijerni put nedvojbeno mi je u emocionalnom i materijalnom
smislu u početku bio teži nego kolegama koji su ostali u Hrvatskoj, no
u znanstvenom pogledu taj put bio je lakši. Sada kada pričam s kolegama
sa studija vidim da neki nisu uspjeli razviti svoje predispozicije,
iako ima onih koji su i u Hrvatskoj jako uspjeli, ali logično, na
međunarodnom planu manje su eksponirani i vidljivi.
Pavuna je nezadovoljan time da su inženjeri na niskoj cijeni u
Hrvatskoj, iako su upravo oni, tvrdi, jako važni za prosperitet nacije.
– Ako nemamo barem 1,5% inženjera i znanstvenka u zemlji, ne možemo
očekivati prosperitet i to je poznato svima osim našim prebrojnim
studentima raznih ‘mekih-studija’. Ostatak boljševizma i niska svijest
nacije vide se upravo u tom krivom karijerizmu u kojem svi odabiru
nekakav lakši put i idu na pravo, ekonomiju, politiku... A to nije
osnova prosperiteta nijedne nacije. Tajna svojedobno uspješnog
kapitalizma bilo je znanje (pristojno plaćenih) profesionalaca,
prvenstveno inženjera, poljoprivrednika i kreativaca, a ne
političko-socijalne oligarhije – tvrdi.
I na kraju Pavuna daje i svoju poruku:
– Svaki kreativac i lider sustavno (i uporno) manifestira
kuražnost svojih uvjerenja u plemenitoj viziji!
