Tvrtka HG spot zamijenila je prošli tjedan i direktora i vlasničku strukturu. Hrvoje Prpić, jedan od njezinih osnivača, prodao je 35 posto svojeg udjela još neimenovanom institucionalnom investitoru te se povlači iz posla koji je prije 13 godina pokrenuo sa Sašom Lončarom. Dečko iz garaže, kako nazivaju mladiće koji su bez moćnih očeva i političkog zaleđa sagradili poslovno carstvo, kreće u novi biznis.
Pošto se do tridesete godine obogatio trgujući kompjutorima, Prpić je u 36. godini odlučio vrijeme kratiti prodajući bambusov parket. Uočio je da ga tržište traži. Ostatak pozamašne zarade ne zna se kolika je, ali kako HG spot vrti 600 milijuna kuna u godini, teško da nije devetoznamenkasta Prpić će ulagati u investicijske fondove, dionice i nove kompanije.
Hrabro, ima li se na umu da iz uhodana kreće u biznis pun neizvjesnosti. Tvrtka HG spot ulazi u grupu trgovačkih društava (M san, Ve-mil...) koja su prosperirala na jeftinu uvozu i velikoj potražnji za računalima i IT-tehnologijama. Rijetkima će se zvijezde tako dobro posložiti, što nimalo ne umanjuje uspjeh nove generacije poduzetnika kojoj i Prpić pripada. HG spot nedavno je preuzeo jednog od konkurenata (Senso), izišao u regiju i sprema se na burzu. Motiv prodaje teško je dokučiti jer HG spot još nije iskoristio mogućnosti rasta. U pozadini odluke, tvrde upućeni, nije ni odnos s partnerima, pa proizlazi da je presudio izazov.
Burza kapitala začarala je mnoge, a skokovi cijena dionica na hrvatskim burzama nadilaze povećanja svega drugog. Tko zna, možda će se Prpić ponovno vratiti u HG spot kada se njegove dionice ponude tržištu, te na njemu zaraditi još koji milijun. Suradnici ga hvale, a taj mladi čovjek ne odskače unutar poduzetničke kaste samo po svojem izgledu, dugoj kosi i krupnim zaokretima nego i po pojedinostima iz privatnog života. Kada se prije malo više od dvije godine s prijateljem i poslovnim partnerom odlučio povući iz uprave i tvrtku predao u ruke menadžera, Prpić se na godinu dana odselio u Australiju.
Djeci je dao priliku da nauče engleski jezik, a on sam otkrivao je novi svijet. Novine su pisale da je po djecu sam dolazio u vrtić, što pokazuje da mu novac nije u prvom planu. Priča kaže da je u posao krenuo slučajno. Pošto je oglasio da prodaje polovni kompjutor, ljudi su ga danima nazivali na taj broj pa su Prpić i Lončar već u dvadeset i nekoj shvatili da tu ima kruha. Sve nakon toga nalikuje na ostvarenje američkog sna.
