Svijet je kupovao naše znanje u proizvodnji električnih kabela, pa zašto ne bi i nešto vrlo osobno poput vina – kaže Ernest Tolj, vlasnik Eurocablea, koji se posljednjih godina okrenuo upravo toj svojoj strasti – dobrim vinima i vinariji Saints Hills, na kojoj gradi jednu posve novu životnu karijeru. I to vrlo uspješnu, o čemu svjedoči niz pozitivnih kritika domaće i međunarodne stručne publike te potrošača.
Pelješki raj za milijunaše
S nedavnog London Wine Faira, na kojemu se predstavljao s još 24 hrvatska vinara u organizaciji HGK, Tolj se vratio s brončanom medaljom uglednog International Wine Challengea za Dingač 2008. te preporukom za kupažu malvazije i chardonnaya Nevinu 2009., koja je rezultat suradnje sa svjetski poznatim konzultantom i enologom Michelom Rollandom. Njegova su vina, doznajemo, već nezaobilazna na vinskim listama brojnih uglednih američkih i njemačkih restorana, hotela i vinoteka.
Dingač Saints Hillsa, primjerice, uspješno se probio u tri od pet elitnih čikaških restorana, među kojima je i Trump Tower poslovnog magnata Donalda Trumpa, a Dingač i Nevina ovih dana imaju premijeru i u China Tangu u londonskom hotelu Dorchester, elitnom okupljalištu slavnih poput Hugha Granta, Sarah Ferguson ili pak Flavia Briatorea.
Tolj, koji je fotelju predsjednika uprave Eurocablea prije nekoliko godina zamijenio manje stresnijom na čelu nadzornog odbora, kaže kako je više razloga zbog kojih je ušao u vinski biznis. Ulaganje u vinogradarstvo predstavlja velik i neiskorišten poslovni potencijal, a usto je i dobar odmak od korporativnog okruženja.
– Kada gotovo dva desetljeća vodite tvrtku koja je izrasla u vodećeg regionalnog igrača, želja vam je raditi nešto drugo, povremeno promijeniti okruženje i ostvariti rezultate u nečem posve drugom. Za mene su to vinogradi, zemlja, sunce, more te ljudi s kojima radim u Saints Hillsu – kaže on, ističući kako tako, što je i najvažnije, ima više vremena za obitelj i živi s manje stresa.
Želja da stvori veliko hrvatsko vino od autohtonih sorti – butelju koja će biti prepoznata na svjetskoj vinskoj sceni – bila je tako jaka da je od 2006., kada je osnovao Saints Hills, ambiciozno uložio u tri vinograda i vinarije u Radovanima u Istri, Komarni u Dalmaciji te, naravno, Dingaču na Pelješcu, koji je posljednjih godina magnet za milijardere poput jednog od najmoćnijih financijskih magova SAD-a i prvog čovjeka American International Groupa Roberta Benmoschea, američkog investitora Leeja Andersona ili pak legendarnog hrvatsko-kalifornijskog vinara Miljenka Grgića. Na upit zašto je na Pelješcu tako puno bogatih svjetskih biznismena, Tolj tek kratko odgovara kako su "ljudi prepoznali raj na zemlji".
– Hrvatska je dio starog vinskog svijeta, poput Austrije ili Italije, čega, međutim, međunarodna zajednica uvelike nije svjesna. Svi će vam stručnjaci reći kako su autohtone vinske sorte danas vodeći svjetski trend. Nitko više ne želi piti još jedan generički cabernet ili merlot – zanima ih ono što je originalno i još neistraženo. Stoga mi u Saints Hillsu imamo ambiciju napraviti vrhunski premium proizvod koji će proširiti hrvatsku vinsku priču, proizvod kojeg će se ljudi sjećati dugo nakon posjeta našoj zemlji ili će je, pak, htjeti otkriti nakon što kušaju naša vina – tvrdi Tolj, koji je u Istri tako zasadio malvaziju i chardonnay, a u Dalmaciji plavac mali – sorte koje u Hrvatskoj daju specifična vina i njezino su bogatstvo koje treba iskoristiti i učiniti ga poznatim diljem svijeta. Nemamo se čega sramiti, kaže on, objašnjavajući kako hrvatski vinari sada prvi put za partnera imaju i državu, tako da se brendiranje Hrvatske kao vinske zemlje razvija u pravome smjeru.
70% vina u izvozu
Iako se govori da u EU idemo s premalo vinograda, prema Tolju ih imamo dovoljno, ali trebamo se više posvetiti kvaliteti umjesto kvantiteti, tako da je Saints Hills od 2006. prvo išao u pokusne berbe, kakve većina "novih" vinara ne radi, kako bi se u potpunosti uvjerio u sve potencijale vinograda, te na kraju na tržište izašao s proizvodom koji neće trpjeti nižu kvalitetu zbog pogrešaka u proizvodnji.
Prva komercijalna berba Dingača bila je tako 2008., Nevine 2009., a lani roséa St. Heels, prvog s položaja Dingač, a da je "podešavanje" i vinograda i podruma i te kako bilo u službi kvalitete i potrošača zahtjevnijeg nepca, koji razumiju vina, najbolje govori činjenica da je u debitantskoj godini Saints Hillsa, od lanjskog rujna do travnja ove godine, planulo svih 20.000 proizvedenih butelja.
Oko 70% proizvodnje čini izvoz u SAD, Njemačku, Veliku Britaniju, Austriju te regiju, a gleda se i prema tržištima Azije i Rusije koja imaju izniman potencijal, kaže Tolj, ističući kako je u planu i daljnji rast i razvoj vinarije. Napravio je to s Eurocableom, pa zašto ne bi i s vinima Saints Hills, smije se on. No, to će se, tvrdi, dogoditi u trenutku kad bude uvjeren da kvaliteta neće trpjeti u odnosu na povećanje proizvodnje i s punom kontrolom nad cijelim proizvodnim procesom.
po kojoj cijeni ti ide u izvoz??????????????????? kad u njemackoj mozes kupit blatinu iz 2006 godine po cijeni od 2,99 eura a isto toliko stoji i zilavka i sardonaja