Najveće ograničenje novog ministra gospodarstva njegova je dojučerašnja funkcija glavnog lobista najviših krugova hrvatske poslovne zajednice, uz sindikate i državu samo jednog od tri partnera pozvanih da konsenzualno riješe gospodarsko-socijalne odnose u državi.
Njegov uspjeh na toj užarenoj ministarskoj fotelji izravno će ovisiti o volji i mogućnosti da se transformira u branitelja općedruštvenog interesa.
Stručnost i iskustvo mu nisu problem, jer je u vođenju Financijske agencije svojedobno imao puno uspjeha, u sklopu koje je postigao i menedžerski vrhunac – tehničku uspostavu Regosa, elektronskog registra višemilijunskog članstva drugog stupa mirovinskog sustava.
Najkraće, ako Popijač samo preuzme dosadašnju Polančecovu ulogu – premijerkina pouzdanika ili vatrogasca za gašenje kriza u pojedinim državnim ili sumnjivo privatiziranim poduzećima – njegov će se mandat brzo okončati.
Nasuprot tome, on bi vrlo brzo morao formulirati održivu strategiju restrukturiranja preostalog državnog sektora realnog gospodarstva, u čijoj će realizaciji morati biti učinkovit i dosljedan.
Tu mislimo na pet brodogradilišta, čiji je prvi krug nesolidno pripremljene privatizacije neslavno propao u zadnjim danima Polančecova mandata.
Krivi korak samo u tom segmentu i više desetaka tisuća radnika s njihovim obiteljima bit će na ulicama.
Popijačeva težina u Vladi bit će provjerena već prigodom izrade proračuna za sljedeću godinu, kada će se vidjeti hoće li on uspjeti napraviti revoluciju u sustavu državnih subvencija, preusmjeravajući ih s gubitaša na perspektivna poduzeća, osobito izvoznike.
Novi ministar nam je najneuvjerljiviji kao reformator koji bi strukturalno preokrenuo dominaciju trgovine nad industrijom, imajući u vidu utjecaj koji u HUP-u imaju vodeće trgovačke kuće.
Ne bi bilo dobro kada bi se privatizacija preostalog državnog portfelja odvijala po diktatu vodećih poduzetnika, što je Popijač još prošlog tjedna najavljivao u slučaju Podravke.
Na kraju, pozivajući se na njegove istupe na GSV-u, sindikati su potpuno odbacili mogućnost da Popijač vodi resor rada, tražeći da se on ponovno izdvoji u samostalan resor.
Nadamo se da je Popijač dovoljno mudar da puteve izlaska iz krize traži u snažnom smanjenju uloge države, uz traženje razumnih i prihvatljivih koncesija od sindikata i poslodavaca.
