Investicijske priče iz Hrvatske redovno prate ocjene poduzetnika o borbi s nezainteresiranom administracijom, čekanju dozvola unedogled, stotinama (para)fiskalnih nameta, mijenjanja propisa i pravila igre bez najave. Zbog toga su mnogi frustrirano digli ruke i realizirali ulaganja u susjednim zemljama što ilustrira činjenica da u investicijama, jednoj od ključnih komponenti rasta i razvoja, kaskamo za susjednim zemljama. Gdje najviše zapinju investicije, gdje smo u odnosu na konkurenciju i na čemu Vlada mora poraditi bez odlaganja, razgovaramo s direktorom Hrvatske udruge banaka Zdenkom Adrovićem.
Kako ocjenjujete kretanja i iznose investicija u 2018. koja je, prema najavama iz Vlade, trebala biti rekordna godina rasta investicija?
Na početku svake godine politika najavljuje ubrzani rast investicija pa ni najave za 2018. ne odstupaju od uobičajenog. Pri tome je fokus na velike državne investicije i na financiranje iz fondova EU, poput nedavne gradnje Pelješkog mosta. No, te investicije nemaju odlučan utjecaj na rast gospodarstva. Prema učešću investicija u BDP-u od oko 20 posto Hrvatska se nalazi u prosjeku EU, državne investicije čine tek manji dio ukupnih investicija ispod 3 posto BDP-a, kao i financiranje iz EU fondova koje čini oko 5 posto ukupnih investicija.
Za razvoj gospodarstva su daleko značajnije investicije privatnog sektora, naročito one usmjerene u povećanje udjela dodane vrijednosti utemeljene na znanju i inovacijama te financirane iz vlastitih ili komercijalnih izvora. Takve investicije čine poduzetnike konkurentnijima, u zemlji i izvan nje, te su vrlo osjetljive na promjene uvjeta poslovanja, pa i na najave političkih nestabilnosti. Kod nas je često slučaj da unatoč dobroj pripremi i procjeni efikasnosti investicije na kraju ispadnu neisplative i ne ispune svoju svrhu; ne stvore nove poslove ni radna mjesta.
Realizacija zapne zbog primjene novih propisa na koje investitori nisu računali ili odgađanja izdavanja dozvola pa se odustaje od ulaganja u Hrvatskoj te ih se usmjerava u nama konkurentne zemlje. Dakle, kod investicija trebalo bi usmjeriti pozornost na pitanja efikasnosti prije nego na iznose utrošenog kapitala, kao i na unapređenje okruženja da se potiče razvoj baziran na znanju i inovacijama, a ne na količini izgrađenih objekata upitne ekonomske opravdanosti.
Zbroji li se, šest inozemnih gospodarskih komora prošle godine poručilo je da su neučinkovita javna uprava, pravna nesigurnost, porezno opterećenje i nedostatak stručne radne snage ključne prepreke poslovanju. Slažete li s tom ocjenom?
Takve ocjene ponavljaju se iz godine u godinu, a ostvarena poboljšanja poput smanjenja poreznog opterećenja su nedovoljna za promjenu negativnih stavova. Nešto novijeg datuma je naglasak na nedostatak stručne radne snage, i to zbog povećanog iseljavanja radno sposobnog stanovništva i nestanka barijera za zapošljavanje u EU.
Prepreke za poslovanje rezultat su izbjegavanja provedbe reformi. Ako izostanu akcije za uklanjanje barijera, takve ocjene možemo očekivati i u budućnosti. Nakon ulaska Hrvatske u integrirano tržište Unije nestale su zapreke pa i poduzetnici i radnici mogu odabrati lokacije s povoljnim uvjetima za poslovanje i rad. Ne sumnjamo da će se i dalje voditi racionalnim izborima, a na politici je provedba reformi kojima bi se ujednačili domaći uvjeti za poslovanje s onima na konkurentnim tržištima EU.
Godina za godinom najavljuje se kao godina reformi, bez konkretnog rezultata, ako je suditi po padanju na rang ljestvicama konkurentnosti. Koji su po vama ključni koraci koje Vlada mora učiniti prostor novim investicijama?Jednostavno, što veći dio ostvarene dodane vrijednosti ostane poduzetnicima i njihovim zaposlenicima, to će veći biti poticaj za razvoj poduzeća i investicije. Pritom ne mislimo tu samo na visinu poreznih i sličnih opterećenja. Poticaj predstavlja i način djelovanja institucija koje mogu ili pomoći ili ograničiti razvoj poduzetništva.
Poduzetnici su uočili da zbog manjka radne snage rast više ne mogu temeljiti na jeftinoj cijeni rada nego na investicijama u tehnologije
Hrvatska je dio integriranog tržišta na kojem se natječe s ostalim članicama za privlačenje visoko dohodovnih, propulzivnih i inovativnih poduzetnika i radnika. U tim okolnostima, kada smo na otvorenom tržištu i gdje se zemlje međusobno bore za svakog dobrog i dugoročnog investitora, od Vlade očekujemo da atraktivnost poslovanja u Hrvatskoj podigne na razinu približnu gornjoj polovici članica EU te da aktivno otklanja sve zapreke u praksi na koje poduzetnici i njihovi zaposlenici nailaze u procesu stvaranja dodane vrijednosti i realizaciji ulagačkih projekata.
Kroz poticanje slobodnog i ravnopravnog natjecanja i birokratsko rasterećenje gospodarstva, lakše zapošljavanje te ulaganja u nove tehnologije i znanje, dugoročno dižemo ljestvicu općeg zadovoljstva i općeg interesa u društvu, a to je da u Hrvatskoj gradimo optimizam i perspektivu za razvoj svih regija i ostanak mladih.
Usporedbe pokazuju da su nas u rastu investicija prestigle susjedne zemlje. Što to dugoročno znači za rast gospodarstva?
Zemlje s kojima se uspoređujemo su nove članice iz Srednje Europe. One su se ranije od nas počele integrirati Uniju; većina je pridružena 2004. nakon čega su postale dio jedinstvenog područja bez graničnih kontrola, a male članice su u međuvremenu ušle i u europodručje. Rumunjska i Bugarska, primjerice, šest i pol godina duže su u EU od nas. Zbog kašnjenja u procesu pridruživanja naknadno su uvedena jedinstvena pravila za poslovanje na integriranom tržištu pa su u tom međurazdoblju izostali pritisci na razvoj poduzetništva, ali i na odluke političara. U odnosu na usporedive članice, Hrvatska je propustila provesti prilagodbu gospodarstva i pravnog sustava pa i kulture našeg društva na integrirano tržište. Zbog čega su onda izostali i pozitivni učinci na rezultate gospodarstva. Naš dodatni problem je bio taj što smo ušli u članstvo u razdoblju nepovoljnih tendencija u europskog gospodarstva. Zato je razina investicija u odnosu na BDP bila niža nego kod usporedivih članica u razdoblju nakon pridruživanja.
Konsolidacija javnih financija ključni je razlog očekivanog podizanja rejtinga do ljeta. Koliko investicijski rejting može motivirati ulagače u realni sektor i otvaranje novih radnih mjesta?
Kreditni rejting označava sposobnost države da uredno servisira svoje dugove u razdoblju do dospijeća. Povratak Hrvatske u investicijski rejting posredno može olakšati odluke investitora zbog očekivanog smanjenja cijene financiranja na tržištu s višim rejtingom. No, u okružju prevladavajućeg viška likvidnosti na tržištima u Hrvatskoj i u okružju, dostupnost i cijena financiranja investicija ima znatno manji ponder u donošenju odluka o ulaganju nego što ga ima samo poslovno okružje u smislu poticajnih propisa, prevelike administracije i funkcioniranja tržišta rada. Stoga su za privlačenje investicija značajniji drugi čimbenici; poput uklanjanja barijera za poslovanje i unapređenja investicijske klime.
Hrvatska je propustila prilagodbu gospodarstva i pravnog sustava pa i kulture društva na integrirano tržište
Uz nisku cijenu novca i visoku likvidnost banke bilježe rast kreditiranja privatnom sektoru. Kojim se motivima za ulaganje tvrtke prvenstveno pri odluci ulagati ili ne?
Za povećanje sklonosti poduzetnika k investiranju najvažnija su očekivanja o rastu gospodarstva. Planovi o rastu poslovanja temelje se na pozitivnim očekivanjima pa tek onda uključuju i potrebu za investicijama u dodatne kapacitete. Snižena cijena financiranja projekata i mogućnost ugovaranja fiksne kamatne stope koji proizlaze iz sadašnjih uvjeta na financijskim tržištima povećavaju predviđenu isplativost te povećavaju broj projekata za koje su poduzetnici spremni pokrenuti investicijske aktivnosti. Dodatni motiv za investiranje koji prepoznajemo u posljednje vrijeme su ograničenja u dostupnosti radne snage. Zbog toga poduzetnici uočavaju da rast više ne mogu temeljiti na jeftinoj cijeni rada pa se odlučuju na investicije u tehnologije kojima smanjuju ovisnost o radnoj snazi, ali povećavaju produktivnost i plaće zaposlenih.
Kolika je uloga banaka u poticanju investicijskog ciklusa? Banke ipak nisu prirodni financijeri poduzetnika početnika, a mi smo dominantno bankocentrično tržište.
Razvijanje poduzetničkog duha u društvu uključuje široko područje djelovanja - od stvaranja poticajne društvene klime za nastanak poduzetnika, prihvaćanja neuspjeha bez osude društva, brzog uklanjanja neuspjelih poduzeća i oslobađanja prostora za potencijalno uspješnija, organizacijsku i administrativnu podršku malima i početnicima, pa sve do financiranja poduzetničkih pothvata u inicijalnoj fazi i fazi izlaska na tržište.
Komercijalne banke svugdje u svijetu moraju biti relativno konzervativne jer raspolažu kapitalom klijenata u vidu depozita koji time žele višu razinu sigurnosti u odnosu na druga ulaganja s mogućnošću većih prinosa. Stoga se ulaganja banaka usmjeravaju u dužničke instrumente poput kredita, uz poštivanje visokih zahtjeva za upravljanje rizicima. Visoko rizični projekti, kakvi su po prirodi početnički projekti, imaju specijalizirane financijere.
To su opcije poslovnih anđela, fondova rizičnog kapitala i dijela EU fondova. Ima li prostora za uključivanje banaka u tom procesu?
Uspješnost fondova rizičnog kapitala, koji ulažu vlasničke instrumente, temelji se na razvoju specijalističkih znanja potrebnih za procjenu, praćenje i podršku projektima iz određenog područja. Na relativno malom tržištu poput hrvatskog nema dovoljno takvih projekata, pa fondovi te vrste traže prostor djelovanja na širim regionalnim i europskim tržištima. U tome mogu pomoći sredstva iz EU fondova koja se najbolje mogu iskoristiti da posredno kapitalno ojačaju fondove rizičnog kapitala i njihovo djelovanje u Hrvatskoj što može ubrzati razvoj početničkih i drugih malih i rizičnih projekata. Tako osigurani kapital može potaknuti uspjeh u inicijalnoj fazi projekta i razviti posao poduzetnicima do razine kada postaju interesantni za ulaganja banaka. Tada i one mogu pomoći razvoju poduzetništva.
