Godina najveće financijske krize prepolovila je strana ulaganja u Hrvatsku, ali domaći kapital nije bio toliko oprezan kao strani. Lani je u Hrvatsku ušlo 1,9 milijarda eura stranih investicija, a otišlo 912 milijuna eura, tek neznatno manje nego rekordne 2008. Objava Ivice Todorića da u Rusiji gradi mesnu industriju vrijednu 200 milijuna eura pokazuje da kapital ne miruje. Istina, vijesti o akvizicijama ili prekograničnim ulaganjima mnogo je manje nego 2008., ali u Hrvatskoj narodnoj banci upozoravaju da bi te dvije godine trebalo uzeti s rezervom.
U ulaganjima koja su evidentirana 2008. i 2009. mnogo je tzv. kružnih koja povećavaju iznos ulaganja u oba smjera i pojednostavljeno bi se mogla opisati kao transakcije na papiru. Primjerice, jedna od takvih transakcija zabilježena je i u Tevinu preuzimanju Barra, u čemu je sudjelovala i Tevina tvrtka registrirana u RH, preko koje je provedena transakcija. U te dvije godine kružna su ulaganja u oba smjera bila oko 1,5 milijarda eura.
Rusija je tek 2009. godine iskočila kao važnije odredište hrvatskoga kapitala, a te je godine u toj zemlji bilo 30 milijuna eura hrvatskih investicija. Ove je godine, primjerice, svoju vlasničku prisutnost na tom tržištu ojačao i splitski AD plastik. Premda je ta tvrtka znatno smanjila zaposlenost, proizvodnju i prihode u Hrvatskoj, njezin vlasnik i predsjednik uprave Josip Boban obavijestio je Zagrebačku burzu da je postao stopostotni vlasnik jedne ruske tvrtke iz branše (PHR iz Samare). Samostalno ili u suradnji s francuskim partnerom AD plastik dosad je uložio u tri ruske te jednu rumunjsku tvornicu.
Premda su naše tvrtke godinama prisutne na tom tržištu sa svojom robom i uslugama, Rusija je postala zanimljiva za akvizicije i ulaganja tek u posljednje dvije, tri godine, o čemu govori i ukupna svota od 50 milijuna eura vlasničkih ulaganja, od kojih je glavnina uložena 2009. Našička Nexe grupa također je objavila da je zainteresirana za gradnju cementare u Rusiji, ali kriza je usporila i njihove planove. Ulazak u Rusiju nije lak, a u domaćim poslovnim krugovima čuje se da lobisti za istraživanje tržišta i plasman robe traže i do sto tisuća eura, bez jamstva da će ishod biti pozitivan.
Osim Nizozemske, koja je zbog kružnih ulaganja i bescarinskih zona lider po udjelu ulaganja iz RH, prošle je godine odskočila i Sirija zbog Ininih ulaganja u tamošnja nafta polja. Tradicionalne mete hrvatskih poduzetnika ostale su, zapravo, Srbija te Bosna i Hercegovina. U Srbiju je otišlo 45 milijuna eura, a posljednji koji je ondje presjekao vrpcu i otvorio neku veću tvornicu bio je Dragutin Drk, vlasnik varaždinske Vindije u svibnju prošle godine. Planova je bilo mnogo više nego realizacije: Branko Roglić, jedan od većih ulagača u Sloveniju, cijelu je prošlu godinu "gađao" prema Mercatoru, ove godine pokušao ga je nadigrati Ivica Todorić, no i jedan i drugi pretrpjeli su poraz. Dapače, progutali su knedlu na domaćem terenu pustivši Mercator da uđe u Gucićev Getro i tako preuzme od 5 do 6 posto tržišnog udjela.
Podravka, Kraš i Frank također su slomili zube na pokušaju da se domognu Droge Kolinske, a sad se toga poduhvata prihvatio ambiciozni vlasnik Atlantica Emil Tedeschi. Među većim akviziterima našao se i Zvonko Biljecki, vlasnik Geofota koji je, međutim, zabilježio pobjedu te preuzeo geodetske zavode Slovenije i Makedonije te jednu srodnu tvrtku iz Norveške.
Premda se neki hvale tvornicama i vlastitom proizvodnjom u Kini, HNB nije zabilježio spomena vrijedna ulaganja u tome.
Sjećam se kako je, početkom 90-ih za vrijeme predsjednika Tuđmana, Todorić bezdušno ucjenjivao vladu. Trebala su mu državna jamstva za kredit za uljaru (mislim negdje u Slavoniji, može se provjeriti). Nisu mu dali jamstva pa je prijetio da će na ulicu izbaciti 400 ljudi. Tako je dobio državna jamstva. To je naš uspješni poduzetnik Todorić, a u stvari je pohlepno smeće.