Nadao sam se da će nas koronakriza puno više opametiti, širom nam otvoriti oči i konačno pokazati i dokazati koliko je važno osigurati makar minimum samodostatnosti u prehrambenoj i drugim ključnim industrijama, osobito u trenucima u kojima smo primorani ovisiti sami o sebi, bez pristupa roba s vanjskih tržišta. Međutim, pomaci su još uvijek mali i tromi, čekamo veće poticanje investicija, a pravna regulativa i dalje je birokratski orijentirana – kaže Ivica Pivac, predsjednik uprave naše najveće domaće mesne industrije Braća Pivac, ističući da najnoviji podaci pokazuju blagi rast samodostatnosti po pitanju mesa u lanjskoj godini.
No sve je to jadno. Hrvatska je, kad je u pitanju meso, i dalje na samom dnu europskih zemalja. U Njemačkoj, Nizozemskoj, Danskoj i Austriji svinjogojstvo je, primjerice, strateška gospodarska grana i izvozni proizvod. Čak i susjedna Srbija ima stopostotnu samodostatnost u proizvodnji svinjskog mesa, a Hrvatska je, za rubriku vjerovali ili ne, najveći europski uvoznik svinjetine. Pivac upozorava da je upravo zbog nedostatne proizvodnje sirovine za vlastite potrebe Hrvatska ovisna o uvozu velikog broja poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, uključujući živu stoku, svježe meso i mesne prerađevine. No dostatne količine za potrebe hrvatskog tržišta nije moguće osigurati bez opredjeljenja države za poljoprivredu i stočarstvo kao strateške gospodarske grane.
Svinjetina na vrhu uvoza
Kao posljedica krize uzrokovane pandemijom, odnosno otežanog međunarodnog protoka roba te smanjene inozemne i domaće potražnje, u prvih šest mjeseci u razmjeni poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda s inozemstvom Hrvatska bilježi pad uvoza od 6%, 1,56 milijardi eura, naspram 1,66 milijardi u istom razdoblju lanjske godine, podaci su HGK. No mala je to utjeha zna li se da smo u 2019. ukupno uvezli hrane u vrijednosti od 3,4 milijarde eura, što je za 2,7 milijardi kuna ili 366 milijuna eura više nego godinu prije, a izvoz je veći za 140 milijuna eura. Vanjskotrgovinski deficit po pitanju hrane rastao je 23% ili 200 milijuna eura – na vrtoglavih 1,23 milijarde eura u tom razdoblju, a pokrivenost uvoza izvozom pala je 3%, sa 67 na 64%, pri čemu je na uvoznoj top-listi proizvoda prvo svinjsko meso, svježe ili rashlađeno – više od 83 milijuna kilograma za vrtoglavih 207 milijuna eura. U situaciji u kojoj smo sa svinjetinom dostatni sa svega 49% (s goveđim mesom 65, a s peradi 85%) – i svaki drugi kilogram svinjskog mesa je iz uvoza – ne čudi što su svinjogojci ovih dana uputili apel Vladi kako bi nam zbog bolesti afričke svinjske kuge (ASK), koja se pojavila i u Njemačkoj, moglo biti još gore – gore nego da se ova bolest pojavila kod nas, upozorio je predsjednik Hrvatskog udruženja uzgajivača svinja Krešimir Kuterovac. Iz Udruge čiji članovi godišnje proizvedu oko 700.000 svinja i drže oko 30.000 krmača kažu da Hrvatska uvozom iz EU pokriva i do 70% potreba za svinjskim mesom, a kako su kinesko i ostala azijska tržišta zatvorili vrata njemačkoj svinjetini, EU je zatrpan viškovima, cijena se strmoglavljuje pa se domaći uzgajivači boje da će goleme količine jeftine svinjetine još više preplaviti Hrvatsku. Već u ovome trenutku štete za naše svinjogojce procjenjuju se na oko 100 milijuna eura.
– Trgovački lanci zbog ove će pojave ili prestati kupovati meso hrvatskih proizvođača ili će doći do strašnog pada cijena koji će dodatno uništiti domaću proizvodnju i hrvatske proizvođače dovesti na rub financijske isplativosti – kaže Kuterovac te dodaje kako uzgajivači žele da se boljom organizacijom tržišta potakne razvoj svinjogojstva, smanji uvozni deficit i ovisnost mesne industrije o uvoznoj sirovini te da se dodatno valorizira domaća kvaliteta (rođeno – uzgojeno – zaklano u RH) po uzoru na razvijene zemlje EU.
Predlažu da se u javnu nabavu hrane u Hrvatskoj uvedu obvezni kriteriji kratkih lanaca opskrbe hranom i proizvodi iz nacionalnog sustava kvalitete “Naše domaće” te, među ostalim, da se naplata PDV-a u primarnoj proizvodnji i preradi izjednači sa statusom koji imaju robe koje dolaze s unutarnjeg tržišta EU.
Ivica Pivac upozorava da je ostvarenje samodostatnosti proces koji može trajati pet do sedam godina i nemoguće ga je rješavati kratkotrajnim mjerama.
– Nužno je razmišljati strateški i dugoročno te ponajprije podržati poljoprivrednike u njihovu radu, širenju kapaciteta i zapošljavanju novih ljudi, koji će u poljoprivredi vidjeti siguran i stabilan način života i poslovanja. Treba nam učinkovito upravljanje poljoprivrednim zemljištem, podrška ulaganjima u proizvodne kapacitete i fokus na revitalizaciju poljoprivredne proizvodnje. Samo tako možemo se vratiti na stanje kakvo smo nekada imali na ovim prostorima, kada je potkraj 70-ih godina prošlog stoljeća Hrvatska proizvodila blizu dva milijuna tovljenika. Danas proizvodi svega milijun, a realne potrebe iznose 2,3 milijuna, što znači da nismo ni na 50% ukupnih potreba u svinjogojstvu – objašnjava Pivac.
Ostvarenje samodostatnosti u proizvodnji svinjskog mesa stoga je jedan od najvažnijih strateških ciljeva Grupe Pivac i na tome neprestano rade organizacijom i širenjem učinkovitog i transparentnog sustava kooperacije s više od 80 domaćih uzgajivača, pretežito s područja Slavonije i Međimurja.
– Nema tu velike filozofije – kooperantima pružamo sigurnost i priliku za optimizaciju proizvodnje zahvaljujući fiksnoj cijeni usluge tova po kilogramu prirasta, ostvarenju triju turnusa godišnje i isplati unutar samo tjedan dana. Zahvaljujući tomu uspjeli smo doći do više od 150.000 tovljenika godišnje. Uz sirovinu iz vlastite proizvodnje, koristimo i onu koju otkupljujemo na domaćem tržištu, tako da klaonički obradimo ukupno oko 200.000 svinja godišnje, dok smo ostatak primorani uvoziti. Cilj nam je i dalje širiti kooperaciju te u sljedećem razdoblju dosegnuti 200.000 komada svinja iz vlastite proizvodnje, čime bismo se približili samodostatnosti za potrebe našeg sustava – objašnjava Pivac. Slično je i s junetinom. Pivac je lani na tržište stavio više od 11.000 komada tovne junadi, od čega više od 6000 komada iz vlastitog uzgoja, a plan je da se proizvodnja uskoro digne na više od 10.000 grla godišnje vlastite proizvodnje.
– I dalje ćemo raditi na revitalizaciji hrvatskog stočarstva. No, ako sve ostane na nastojanju pojedinih gospodarskih subjekata, a bez konkretnih mjera s državne razine u obliku premija i potpora usmjerenih prema primarnoj proizvodnji i klaoničarstvu, veći rezultati u ostvarenju samodostatnosti neće biti mogući – rekao je Pivac.
Igramo sa šest igrača
Darko Celovec, direktor tvrtke Agro-vet i predsjednik Udruženja za tov i uzgoj junadi Baby Beef, čiji članovi proizvedu više od 80% hrvatske junetine, više od 130.000 grla godišnje, podsjeća da smo godinu prije ulaska u EU, 2012., uvezli 9078 tona goveđeg mesa, da bi ta brojka nakon ulaska u EU, već 2015. narasla na 17.000 tona.
– Sve je to dovelo do toga da smo danas na 70-ak posto samodostatnosti u proizvodnji junećeg mesa, a borimo se s tržnim viškovima. Čak i kad nije bilo koronakrize, svoje meso nismo mogli prodati na domaćem tržištu jer je ono preplavljeno uvoznim, iznimno niskim cijenama, kojima mi ne možemo konkurirati – tvrdi on te dodaje da je to rezultat dugogodišnjih potpora i subvencija stranih vlada svojim proizvođačima. Današnja hrvatska proizvodnja iznosi oko 45.000 tona junećeg mesa, vrijednosti oko 1,4 milijardi kuna, dok je prije rata iznosila 117.000 tona u vrijednosti oko 3,5 milijarde – kaže Celovec, uvjeren da je sve to rezultat promašene poljoprivredne politike u posljednjih 25 godina.
– Mi ovu tržišnu utakmicu igramo sa šest igrača, a ostale članice EU s 11, iako smo i produktivniji od njih. Standard je u Hrvatskoj nizak pa ne možemo računati na to da će naši potrošači kupovati kvalitetnije i skuplje meso, dok su druge države uza sve ove činjenice našle rješenje kako zaštititi svoje proizvođače i potrošače (javna nabava, minimalna količina domaćih proizvoda na policama trgovačkih lanaca...) te način da dostignu samodostatnost i da izvoze svoje viškove. Primjer tih zemalja negira činjenicu da smo svi unutar EU isti i da striktno moramo provoditi legislativu EU, što znači da Ministarstvo poljoprivrede mora stati iza svojih proizvođača, zaštititi ih na bilo koji način i omogućiti plasman kvalitetnog mesa, poznatog podrijetla našim potrošačima – kazao je Celovec.
Branko Bobetić, direktor Croatiastočara, upozorava da u katalozima trgovaca nikad nije bilo toliko mesa po akcijskim cijenama, nižim i 50%, čemu u prilog ide nesređeno tržište i kanibalizam među trgovcima, “a zbog toga najviše ispaštaju primarna proizvodnja i prerađivačka industrija”. S peradi smo, primjerice, uoči ulaska u EU bili gotovo samodostatni, 92%, lani 85%, da bi se tijekom epidemije koronavirusa proizvodno-tržišni i ekonomski uvjeti poslovanja znatno pogoršali.
– Nosioci peradarske proizvodnje u travnju i svibnju bili su primorani tržne viškove zamrzavati, a s druge strane kontinuirano pada prodajna cijena mesa, mesnih proizvoda i konzumnih jaja. Dio proizvođača bio je primoran i prijevremeno likvidirati svoja jata, posebice zbog znatno slabije turističke potrošnje, a istodobno je cvjetao uvoz mesa peradi iz Italije, Poljske, a u novije vrijeme i iz BiH po izuzetno niskim cijenama što je dodatno pridonijelo deflaciji prodajnih cijena i negativno utjecalo na fizički obujam proizvodnje u odnosu na moguće kapacitete – kaže Bobetić te dodaje da treba zaustaviti negativne trendove u mesnom i mesoprerađivačkom sektoru, stabilizirati tržište i povećati proizvodnju. Već imamo lagane pomake u proizvodnji svinjetine i goveđeg mesa, a iako bi se reklo da se peradarstvo, kad je u pitanju samodostatnost, najbolje drži, uvoz mesa peradi kao i proizvoda od mesa peradi tako kontinuirano raste i u prošloj godini bio je veći 54% u odnosu na 2012., a u odnosu na prethodnu godinu 13%. Uvoz paniranih proizvoda lani je u odnosu na 2012. više nego učetverostručen, a uz to se godišnje uvozi blizu 8000 tona kobasičarskih proizvoda od mesa peradi po ekstremno niskim cijenama – rekao je Bobetić.
Statistika Croatiastočara bilježi tako ukupnu potrošnju mesa peradi u Hrvatskoj od 102.665 tona u lanjskoj godini, oko 17.000 tona više nego u 2012. Potrošnja per capita rasla je s 20,4 na 24,8 kg, bruto domaća proizvodnja sa 79.750 na 87.699 tona, a uvoz sa 17.523 na 30.382 tone. Sa svinjetinom smo prije ulaska u EU bili samodostatni 56%, a lani 49%. Potrošnja kojoj kumuje i uvoz po dampinškim cijenama te nesređeno tržište rasla je sa 177.300 na 204.575 tona, s 41,4 na 49,5 kg po stanovniku, a proizvodnja pala sa 126,8 na 120,8 tisuća tona. Goveđeg mesa, kojega je samodostatnost u lanjskoj godini pala s 81% (2012.) na 65%, proizvodnja je s 47 tisuća pala na 45,4 tisuće tona, a potrošnja sa 12,95 narasla na 15,15 kg po stanovniku.
– Svakako moramo i možemo proizvoditi više. Za proces povećanja stočarske proizvodnje i dostizanje samodostatnosti u određenim granama stočarstva potrebno je nastaviti s poticanjem okrupnjavanja posjeda i unapređenja tehnologija koje će omogućiti sigurniju poljoprivrednu proizvodnju u svjetlu klimatskih promjena. Veličina, rascjepkanost i korištenje starijih tehnologija utječu na manju konkurentnost naših PG-a u odnosu na druge države članice EU – kazala je ministrica poljoprivrede Marija Vučković. Objašnjava da ni sadašnja demografska struktura, odnosno visoka prosječna dob ruralne populacije i iseljavanje mladih iz ruralnih prostora, ne omogućuje bržu prilagodbu velikog broja gospodarstava proizvodnim uvjetima i uvjetima tržišta te je potrebno poticati mlade na bavljenje poljoprivrednom proizvodnjom.
– Veoma je važna prometna i digitalna povezanost, diverzifikacija ruralnog prostora i unapređivanje dostupnosti sekundarnih usluga, poticanje udruživanja PG-a za zajedničke nastupe na tržištu te promocija lokalnih proizvodnji na lokalnim tržištima i usmjeravanje proizvodnje na iskorištavanje prirodnih potencijala ekološki prihvatljivom proizvodnjom – ističe te dodaje da su do sada samo u sklopu Programa ruralnog razvoja (PRR) uložene 2,3 milijarde kuna u stočarstvo. Do kraja 2020. za sektor stočarstva, reprocentre za svinjogojsku proizvodnju, kojima bi se ona digla za 500-700 tisuća odojaka, te prelazak s kaveznog na alternativni način držanja peradi, planirana je objava još tri natječaja ukupne vrijednosti 340 milijuna kuna.
– Ministarstvo poljoprivrede nadalje će poticati izgradnju novih proizvodnih kapaciteta te time direktno utjecati na povećanje proizvodnje i povećanje samodostatnosti. Osim toga, politika vezana uz državno poljoprivredno zemljište, odnosno uređivanje njegove dodjele i održavanja te jačanje produktivnosti, također u fokusu ima povećanje stočarske proizvodnje, a time i podizanje konkurentnosti domaćeg proizvoda na tržištu – rekla je ministrica Vučković.
je li to kaj čudno kad svi od posla bežiju ? Studiraju, i pametni i bedasti...