Novi vlasnik Tvornice lakih metala (TLM), ruski investitor i industrijalac Igor Šamis šibensku tvrtku sa 53 milijuna eura obveza preuzeo je uoči otvaranja postupka predstečajne nagodbe za oba ovisna društva (valjanih i prešanih proizvoda) formalno gledajući za jednu kunu, što je prvi takav slučaj u privatnom sektoru u Hrvatskoj. I prvi problemi za novog vlasnika počeli su, kaže, za njega potpuno neočekivano, u “vlastitoj kući”, tj. u odnosima sa zatečenom upravom koja ga proziva za navodne usmene naloge isplata u privatne svrhe.
Kako komentirate situaciju i jeste li iznenađeni?
Da. Moram reći da sam šokiran lažima i podmetanjima, ali i tračevima koji ovdje kolaju. Nisam to očekivao i jako sam povrijeđen, no nemam namjeru otići iz TLM-a. Postojeća uprava nije moja uprava, a nadam se će sam direktor uskoro dati ostavku. Nad novom upravom koju ću imenovati kanim uspostaviti strogu kontrolu, s time da će u njoj, uz direktora financija, proizvodnje i pravnih poslova, svakako biti i direktor korporativnih komunikacija.
Restrukturiranje tvrtki
Doslovno ste preko noći i jednom munjevitom akcijom preuzeli TLM. Jeste li to planirali?
Biznis je jako agresivna stvar i traži brze odgovore. Osobno, sve što radim, radim brzo. Sada sam za TLM odgovoran kao vlasnik, a tu odgovornost preuzeo sam u svoje ime i u ime svoje obitelji, Vlade RH i radnika tvrtke te nikakvih drugih obveza nemam. Niz godina bavim se restrukturiranjem posrnulih tvrtki, i to uspješno, što je bitno reći. Stoga smatram da osobni napadi na mene trebaju prestati. Moj je strateški cilj restrukturirati TLM i postići proizvodnju koja će donositi dobit.
Tražite li pomoć države?
Ne. Ključni su pregovori s vjerovnicima TLM-a. Na meni je odgovornost za postizanje dogovora s najvećim vjerovnicima o planu restrukturiranja, a očekujem njihovu kooperativnost jer stečaj TLM-a nikome nije koristan. Kompletnu dokumentaciju, što znači strategiju restrukturiranja, te poslovni plan i plan financijskog restrukturiranja kanim završiti do kraja travnja.
Odgovara li vam da postupak predstečajne nagodbe traje što kraće ili što dulje?
Volio bih da je još jučer završio taj postupak. Ne mogu reći kad će biti glasovanje, ali s naše strane sve će biti uskoro pripremljeno. Moj je cilj dobiti pristanak vjerovnika za restrukturiranje u trajanju od deset godina, u kojem će se osigurati dovoljne količine proizvodnje da tvrtka ostvaruje dobit.
Postoji li rizik od stečaja?
Neću dopustiti da TLM završi u stečaju, a ne kanim otpustiti nijednog radnika. No, postoje izvjesne snage koje žele da tvrtka bankrotira. Poručujem im da je to vrlo loše. Hrvatska bi bila na gubitku zbog nestanka vrlo perspektivne proizvodnje, a proračun zbog izgubljenih poreza. Nakon stečaja u pravilu je nemoguće uspostaviti istu proizvodnju jer je reputacija izgubljena, kupci odlaze, a dobavljači ne žele isporučiti ni tonu sirovine.
Što ste odlučili kada je riječ o ulaganjima?
Osigurat ću investicijski kapital za modernizaciju TLM-a, ali i jamstva bankama za obrtni kapital koji je potreban da tvornice rade. Uvjeren sam da će unatoč predstečajnom postupku banke dati novac ako imaju dovoljno jamstva da će se kredit vratiti, a to će dobiti. Naime, u prva tri tjedna napravili smo velik posao: oko 80% naših kupaca ima instrument osiguranja, inače izdan od najboljih osiguravajućih kuća, koji jamči da će one platiti robu ako je ne plati sam kupac. Riječ je o jamstvu za banke na temelju osiguranja naše naplate, odnosno faktoringa kojim ćemo osigurati bankama ulaz da nas prate, a nama obrtni kapital koji je TLM-u potreban za proizvodnju.
Suradnja s bankama
Kako teku pregovori s bankama i očekujete li da će TLM pratiti neka druga banka?
Računamo na suradnju s novim bankama, ali dosad smo pregovarali samo sa Sberbankom te se toj suradnji svakako nadamo. Što se tiče plana restrukturiranja i pregovora, tu ne bih izdvajao nijednu banku jer se moramo dogovarati sa svima. Smatram da vjerovnicima koji su posudili novac TLM-u novac treba biti isplaćen jer oni nisu krivi što je tvrtka pogrešno vođena, moguće i u nekom vlastitom cilju. Poznato mi je i da zakon dozvoljava otpis dijela obveza, ali ako vjerovnici odobre plan restrukturiranja na deset godina, tad ću sve obveze isplatiti, uz nekoliko godina grace perioda kako bismo postigli maksimum proizvodnih kapaciteta.
Nista meni nije tu jasno. Sve neki veliki planovi, a onda hladni tus. Jos nemaju niti poslovni plan niti strategiju restrukturiranja. Sve mi ovo lici na pranje novca.