Prijeti li hrvatskoj industriji novi pad konkurentnosti u odnosu na Srbiju? Srpska vlada prije nekoliko je dana s ruskim Gazpromom potpisala novi desetogodišnji ugovor o opskrbi plinom: Rusi bi Srbiji trebali isporučivati dvostruko veće količine plina nego dosad po 20-ak posto nižoj cijeni nego proteklih godina. S obzirom na to da Srbija značajne količine svoje potrošnje plina pokriva uvozom, pretpostavlja se kako bi novi ugovor o dobavi i niža cijena trebali značajnije utjecati na konačne cijene koje plaćaju potrošači. Kako je, pak, cijena plina za industriju u Hrvatskoj prije nekoliko mjeseci porasla 30-ak posto, cijena energije uskoro bi mogla postati važan faktor u procjenjivanju ekonomske konkurentnosti dviju zemalja. Zanimljivo, riječ je upravo o scenariju na koji su upozoravali predstavnici industrijskih potrošača plina putem Hrvatske udruge poslodavaca nakon što je Vlada u srpnju objavila poskupljenje cijene plina. Riječ je prvenstveno o predstavnicima građevinske industrije, ali i svih onih koji plin koriste kao sirovinu u proizvodnji. Kako su tada tvrdili Mladen Koprek, direktor Tondacha Hrvatska, i Zvonko Jakuš, direktor Zagorske iz Bedekovčine, hrvatska industrija je i prije poskupljenja plaćala 20-ak posto skuplji plin od konkurencije u Srbiji.
Taj su izračun u Tondachu temeljili na podacima o usporednoj analizi potrošnje vlastitih postrojenja u Hrvatskoj, Srbiji i ostalim zemljama srednje Europe. Nakon toga plin je u Hrvatskoj poskupio, a u Srbiji sad bi mogao pojeftiniti pa je otvoreno pitanje kako će to utjecati na domaću industriju.
Nepostojeće tržište
Predsjednik udruženja Croindustrija Vladimir Ferdelji kaže kako je cijena energenata samo jedan faktor u izračunu konkurentnosti.
– Energenti su bitan ulazni trošak, no koliko utječu na konačnu cijenu proizvoda, ovisi o vrsti proizvoda. Što se tiče cijene uvoznog plina, smatram da nije problem u njoj, već u činjenici da se u Hrvatskoj plin iz domaćih nalazišta prodaje po istoj cijeni. To bi se moglo regulirati tržišnim natjecanjem više različitih dobavljača, no iako je to najavljeno, liberalizacija tržišta u Hrvatskoj još nije zaživjela. Dok se to ne dogodi, a još nije kod ijednog energenta, mi zapravo uopće ne možemo govoriti o tržištu – smatra Ferdelji.
Utrka dobavljača
Kako će Srbija vjerojatno još godinama zadržati regulirane cijene energenata, a zbog bliskih političkih veza s Rusijom će imati mogućnost sklapanja cjenovno povoljnih uvoznih ugovora, Hrvatska zapravo nema puno izbora. Povoljna cijena plina i konzekventna konkurentnost industrijske proizvodnje moći će se osigurati samo kroz maksimalno poticanje tržišnog natjecanja i dolazak što većeg broja opskrbljivača. Kako to funkcionira u praksi, moglo se vidjeti iz primjera kutinske Petrokemije i HEP-a, koji doduše spadaju u posebnu kategoriju kupaca, ali su ove godine prvi put iskoristili zakonsku mogućnost da kupuju plin od više dobavljača. Na tim manjim količinama zabilježene su uštede navodno i do 30 posto.
Jedna od bitnijih stavki je jeftina radna snaga u Srbiji, kod njih je prosjecna placa manja nego minimalc u Hrvatskoj a ta je cinjenica vrlo atraktivna za hrvatske "gospodarstvenike" zeljne profita.