U godini korone standard hrvatskih građana i takozvana stvarna individualna potrošnja lagano su se povećali na 68 posto prosječnog standarda Europske unije, sa 66 posto koliko je dosegnuo 2019. godine.
Kupovna moć razvijala se u povoljnijem smjeru od razine gospodarske aktivnosti jer smo prema bruto domaćem proizvodu po glavi stanovnika lani pali na 64 posto prosjeka EU. Dakle, i nakon osam godina članstva u Europskoj uniji Hrvatska nije uspjela bitnije popraviti svoju poziciju u odnosu na druge zemlje, a tek smo nedavno iskazali želju i namjeru da do kraja ovog desetljeća dignemo BDP na 75 posto prosjeka EU i tako smanjimo zaostajanje za prosječnim razinama na svega 25 posto.
Hrana blizu prosjeka EU
Stvarna individualna potrošnja uzima u obzir lokalne cijene, vrijednost usluga koje su bile dostupne građanima neovisno o tome plaćaju li ih sami ili ih osigurava država te kretanje tečaja. Osim visine plaća, na standard stanovništva najviše utječu cijene, a statističari tvrde da su lani cijene glavne košarice roba i usluga u Hrvatskoj bile za trećinu niže od prosječnih cijena u EU.
Što se tiče potrošača, nismo povoljni po cijenama hrane, koja je gotovo nadomak prosječnim vrijednostima, ali kod nas su režijski troškovi, troškovi stanovanja i pojedine usluge jeftiniji nego u EU pa oni popravljaju ukupan dojam.
U Rumunjskoj, Bugarskoj, Srbiji, BiH te Makedoniji cijene su otprilike na polovici prosječnih u EU, a od Hrvatske su jeftinije i Poljska i Mađarska, dvije članice koje su i po BDP-u i po individualnoj potrošnji ispred nas. Od članica EU iza Hrvatske je ostala samo Bugarska, koja je na 61 posto prosjeka EU, no i ta država smanjuje zaostajanje za drugima bitno brže od nas.
Rumunjska je prema kupovnoj moći u društvu Slovenije i Poljske, na oko 80 posto prosjeka EU, dok Hrvatskoj na začelju društvo prave kandidatkinje za članstvo u EU s prostora nekadašnje Jugoslavije i Turska, gdje su cijene roba i usluga na 38 posto prosjeka EU, te je ukupna kupovna moć na istoj razini kao i u Hrvatskoj.
Pretekla nas i Rumunjska
Kupovna moć prema stvarnoj potrošnji jedan je od alternativnih pokazatelja poznatijem BDP-u po glavi stanovnika te se oba koriste za usporedbe razvijenosti pojedinih država. I po jednome i po drugome Hrvatska stoji izrazito loše, odnosno stagnira u odnosu na ostale nove članice Europske unije. Nakon što nas je pretekla i Rumunjska, često se kod nas osporavala metodologija, no ona ipak pokazuje trendove. Lani se kod nas stanje lagano popravilo jer nije bilo inflacije, a plaće su ipak nešto porasle, zajedno s drugim oblicima dohodaka.
Činjenica je da ni u Rumunjskoj ni u Hrvatskoj ljudi ne jedu iz zlatne žlice te teško žive, no Rumunji su, zacijelo, našli bolju formulu rasta. Ona se posljednjih godina temeljila na osjetnom smanjenju poreza, pojednostavljivanju poreznih stopa i velikom povećanju plaća, što je bio njihov pokušaj da zaustave iseljavanje stanovništva. Rumunji su posebno povećali plaće u kadrovski opustošenom zdravstvenom sustavu, ali i u drugim dijelovima javnog sektora, što toj zemlji objektivno i nije predstavljalo tako velik problem kao što bi nama jer je trenutačno javni dug Rumunjske oko 35 posto tamošnjeg BDP-a, a mi smo gotovo nadomak 90 posto.
Posljednje tri godine individualna potrošnja po stanovniku u odnosu na prosjek EU promijenila se u većini država članica.
Jasno povećanje zabilježeno je u Rumunjskoj (80% prosjeka EU 2020. u usporedbi sa 74% u 2018.), zatim Danskoj (122% prema 117%), Poljskoj (83% prema 78%), Mađarskoj (70% prema 65%), Litvi (95% prema 91%) i Bugarskoj (61% prema 57%). Nasuprot tome, najuočljiviji pad zabilježen je u Španjolskoj (85% u 2020. prema 92% u 2018.) i Luksemburgu (145% prema 152%), zatim Malti (81% prema 86%), Irskoj (90% prema 95%), Grčkoj (74% prema 78%) i Italiji (96% prema 100%). U Hrvatskoj je u tri godine zabilježeno povećanje sa 65 na 68 posto.
>> VIDEO Pad cijena kratko trajao, stigle su nove cijene goriva
Ma nema, ono što pričam već godinama, samo se svake godine potvrđuje. Nama gospodarstvo vode političari u dogovoru sa sindikatima javnih struktura i to nas dokazano drži na dnu EU-a... Na žalost, tu nema nikakve pomoći, sve politike su odlučile pratiti taj isti gospodarski smjer, uključivo i Možemo u Zagrebu. Jačanje javnog, normiranje, uplitanje u tržište itd... Kao što vidimo, ništa nije pomoglo povećanje plaća u javnim strukturama usred najveće krize u svjetskoj povijesti, samo je povećalo razdor između privatnog i javnog, potaklo daljnje iseljavanje... Svi vladajući do sada bavili su se reformom i devastacijom privatnog sektora, dok su gomilali i širili javni. Ova vlada se bavila osiguranjem prihoda za paradržavni sektor uvođenjem novih birokratskih formi i nameta... Da politika misli ići i dalje istim smjerom pokazuje i desetljetka koja predviđa da ćemo i 2030. biti na dnu EU-a, sigurno i s Bugarskom ispred sebe... Nevjerojatna je ta destruktivnost javnih struktura i politike kada se udruže. Ne znam koji im još dokaz treba da uvide da je taj put kojim idu krivi put...