Manager.hr u ovom broju nastavlja edukativni ciklus kojemu je cilj
pružiti osnovno znanje o investicijskom poslovanju. Nakon objašnjavanja
vrsta investicijskih fondova, kojima smo se bavili u prošlom broju, na
red su došli vrijednosni papiri kojima fondovi trguju: dionice i
obveznice, mjesta na kojima se ta trgovina odvija i institucije koje
transakcije nadgledaju.
>dionice – udjeli u vlasništvu, dugoročni instrument
financiranja bez unaprijed određenog roka dospijeća. Tvrtka njihovim
izdavanjem dolazi do besplatnog i trajnog izvora kapitala, a zauzvrat
kupcu daje pravo upravljanja i proporcionalnog sudjelovanja u dobiti
poduzeća; kada društvo pozitivno posluje, može se povećati vrijednost
dionica ili isplatiti dividenda
>redovite dionice – pravi
vlasnički vrijednosni papiri
>povlaštene dionice
(preferencijalne) – imaju obilježja i redovitih dionica i
obveznica. Njihovim se vlasnicima prvima isplaćuje dividenda, ali
obično niža od redovite, no u odnosu na isplatu kamata po izdanim
obveznicama podređene su; pri stečaju se njihovi vlasnici podmiruju tek
nakon vlasnika obveznica i drugih vjerovnika, a u pravilu nemaju pravo
sudjelovanja u upravljanju društvom
>tržišna cijena dionice – rezultat ponude i potražnje
>promet (na burzi ili OTC-u)
– umnožak broja dionica kojima se trgovalo i cijena po kojima se
trgovalo
>obveznice – dugoročni
dužnički vrijednosni papir. Kupac obveznice posuđuje izdavatelju iznos
na koji obveznica glasi, a izdavatelj je zauzvrat obvezan plaćati
godišnje određeni iznos kamate (KUPONSKA KAMATA) te po dogovorenom
dospijeću i iznos na koji obveznica glasi. Za razliku od klasičnoga
kredita, obveznica može biti kupljena ili prodana na sekundarnom tržištu
>korporativne obveznice –
obveznice poduzeća
>obveznice javnog sektora –
državne obveznice
>nominala obveznice – iznos
kredita, odnosno obveze izdavatelja, koji se plaća po dospijeću
obveznice
>cijena obveznice – iskazuje
se kao postotak iznosa na koji obveznica glasi; primjerice, ako glasi
na 1000 kuna, cijena od sto znači da kupac mora platiti 100 posto
nominalnog iznosa na koji glasi, tj. 1000 kuna; prodaja po cijeni ispod
sto zove se prodaja uz DISKONT, a iznad 100 uz PREMIJU
>prinos – povrat koji
ostvaruje ulagač, njegov prihod
>tekući prinos – pokazatelj
koji uzima u obzir tržišnu cijenu i iznos kamata koje obveznica donosi
vlasniku, mijenja se ovisno o tržišnoj cijeni, za razliku od NOMINALNOG
PRINOSA koji je utvrđen pri izdavanja te je nepromjenjiv
>organizirano tržište –
propisanim pravilima regulira ga država i institucije na kojima se
trguje, primjerice burze i uređena javna tržišta
>neorganizirano tržište –
svako drugo mjesto trgovine, “siva” zona oglasnika, plakata i slično
>burza – organizirano
tržište na kojem se po strogim pravilima kupuju i prodaju vrijednosni
papiri
>burzovne kotacije –
“razredi” u koje su prema određenim kriterijima podijeljeni vrijednosni
papiri
>uređeno javno tržište –
također je organizirano i legalno, no na njemu se trguje vrijednosnim
papirima koji nisu uvršteni u redovite burzovne kotacije, zovu ih i OTC
(Over the Counter Markets)
>tržišna kapitalizacija –
umnožak broja izdanih dionica i njihove tržišne cijene
>hanfa (Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga) – nadzorna institucija koja regulira
izdavanje i trgovanje vrijednosnicama na hrvatskom tržištu kapitala
>središnja depozitarna agencija
– u njoj se čuvaju vrijednosni papiri u obliku elektronskih zapisa,
omogućuje poslove PRIJEBOJA (usporedbe obavljenjih transakcija,
utvrđivanja rokova za podmirenje i izračuna obveza za podmirenje) te
NAMIRE (naplate i prijenosa vlasništva nad vrijednosnim papirima)
>indeksi tržišta
(BURZOVNI INDEKSI) – skup pomno odabranih vrijednosnih papira koji
predstavljaju cijelo tržište, obuhvaća veće tvrtke čijim se dionicama
često trguje, CROBEX (Croatian Bourse Equity Index) oslikava kretanje
cijena na Zagrebačkoj burzi, a VIN (Varaždinski indeks) na Varaždinskom
tržištu vrijednosnica
