Sve je počelo prije nekoliko godina kada smo se olako zaduživali neprestano se nadajući da će biti bolje. Kreditne ponude frcale su naokolo, sve jedna bolja od druge, uz kruh u trgovini mogao si odmah dobiti i kreditnu karticu.
Međutim, sve dolazi na naplatu pa je tako jednog dana gospođa u najboljim godinama odlučila stati svemu na kraj kako ipak u mirovini ne bi morala skupljati prazne boce (pitanje je bi li za njih uopće nešto dobila, kako stvari stoje). Informatički pismena, poslala je nekoliko e-mailova eminentnim bankarskim ustanovama i ubrzo dobila odgovor koji je i ono malo tamne kose koju je imala prebojalo u sijedu. Naime, saznala je da je na "crnoj listi" i da nema nikakve šanse dobiti jedan pristojan kredit kojim bi zatvorila rascjepkane obveze po potrošačkim kreditima i karticama.
Vrhunac je bio kada je saznala da je na crnoj listi zato što je jedna banka zaključila da će propasti jer joj gospođa nije platila 40,00 kuna naknade za vođenje tekućeg računa. Odgovorno tvrdim da gospođi nikada nije stigla opomena za plaćanje naknade za vođenje računa koji nikada nije koristila, ali što je, tu je. Idemo dalje.
Ostatak članka pročitajte na Pametnoj kuni.
2012. mi se čudimo da postoji kreditna sposobnost, bonitet pojedinca. Pa ako to postoji za firmu, državu, gdje je problem?Naravno, problem je što se bagretina ne može više zaduživati kao pijani majmuni. Zapamtite, to se može odnositi i na državu.Pa vi laprdajte o 1600 kn...