Piše Paula Osojnik, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, suradnica Radio Studenta i portala UES Magazine i članica HPB Studentskog dvogleda
Fakultet političkih znanosti omogućio je generaciji na zadnjoj godini preddiplomskog studija praksu u medijskim kućama te smo dobili priliku naučeno gradivo primijeniti u stvarnom životu, na radiju i u tisku. Sudjelovanje u ovoj praksi je fakultativno, a takav pristup u pravilu garantira prijave kandidata koji su istinski zainteresirani za rad i žele učiti. Dva tjedna na radiju odnosno tri u novinskoj redakciji otvaraju također mogućnost honorarnog zaposlenja nakon prakse što je za mnoge iznimno poželjna opcija.
Prijavila sam se za obje grupe kombinirajući rad u dnevnim novinama i na radiju i mogu reći da nije nimalo jednostavno uspoređivati praksu u ta dva medija. Riječ je o različitim načinima funkcioniranja, ali su dinamičan posao i konstantna utrka s vremenom zajedničko obilježje. Uspjeh, naravno, ovisi o nama - studentima, vremenu koje mentori imaju za nas i o radnom okruženju u cjelini.
Nakon iskustva koje sam prošla u dvije različite redakcije pokušala sam sumirati pluseve i minuse jednog i drugog posla i svega što me pratilo kroz praksu, ljude s kojima sam surađivala, način rada i ukupnu kvalitetu suradnje.
Pripreme za studentsku praksu
Prije prakse nastojala sam se pripremiti za novo iskustvo, a to znači praćenje medijskih objava, vijesti, članaka, reportaža u rubrikama koje su mi dodijeljene. Konkretno, riječ je o sportu, području u kojem sam po znanju i praćenju aktualnosti prosječno informirana, ali sam bila spremna naučiti i iskusiti nešto novo. Kako je novinarstvo iznimno dinamičan posao i uključuje vijesti čije je trajanje odbrojano do objave novih, to je i moja obveza bila redovito pratiti novosti iz svijeta sporta.
I onda je krenula praksa. U pravilu, dnevno informativna novinska redakcija s radom počinje u 10 sati, a nepisano pravilo kaže da se uz prvu jutarnju kavu čitaju i komentiraju novine. Raspored i pokrivenost tema su uglavnom unaprijed dogovoreni, no nerijetko urednik 'u hodu' dodjeljuje zadatke. Tu je, dakle, bilo posla za mene u praćenju dnevnih događaja, potrazi za novostima o akterima koji su važni za hrvatski sport ili vijesti o transferima, zatim priprema info grafika itd. I tako do 18 sati kad se novine zatvaraju.
Naučila sam i da treba uvijek imati rezervni tekst u slučaju da usfali vijesti. Ukratko, sve je to škola u kojoj se uči ne samo o sportu nego općenito o struci, o organizaciji posla i važnosti korporativne kulture.
Rad ili pasivno promatranje
U svakom poslu, pa i u ovom slučaju, iznimno je važno u kakvom smo radnom okruženju i kako surađujemo, a ja mogu reći da su se svi kolege, novinari, suradnici, grafičari pokazali iznimno susretljivima i pomogli svojim savjetima. Na kraju, zna se, glavnu riječ ima urednik.
Kao najvažniji redakcijski zadatak i vrijednu novinarsku školu izdvojila bih intervju s jednim hrvatskim sportašem. Sve što sam radila spremljeno je u moju arhivu, a tih nekoliko dana prakse omogućili su mi da naučim više nego teorija kroz cijelo fakultetsko obrazovanje. U potpunosti proživjeti iskustvo novinarske struke iz prve ruke potpuno je drugi par rukava u odnosu na teoriju.
Jasno je da postoje razlike među medijima i redakcijama - svi imaju svoja pravila i specifičnosti, ali su tempo rada i briga o rokovima jednako bitni za novine i radio. Ako bih mogla birati prednost bih dala novinama jer sam tamo puno više poslova samostalno obavljala, a manje sudjelovala kao pasivan promatrač i novak iako su obje prakse korisno, zanimljivo i zabavno iskustvo.
Kvalitetu naučenog ocijenila bih prosječnom jer, iako sam sudjelovala u brojnim aktivnostima, novinarski je posao sveobuhvatan i postoje zadaci kojih se nisam ni dotakla, a bez kojih nema uspješnih novinara. Veselim se tom učenju kroz daljnju novinarsku karijeru.
