– Nemojte napadati privatni mirovinski sustav, nego ga usavršite, jer ako ga nacionalizirate, ostat ćete bez najbolje i jedine provedene reforme u Hrvatskoj – poruka je Joséa Piñera na Investicijskom forumu u organizaciji Centra za obnovu kulture. Piñera je prije 35 godina bio zadužen za mirovinsku reformu u Čileu te je bio jedan od vođa neoliberalne ekonomske reforme tijekom Pinochetove diktature. Smatra da ne treba pretjerano naglasak davati na to da je trenutačno 70% ulaganja hrvatskih mirovinskih fondova u ‘junk’ obveznicama, jer se te obveznice isto tako mogu oporaviti.
Južnoamerička praksa
Dinko Novoselec iz AZ OMF-a objasnio je da je 70% udjela u državnim obveznicama kombinacija dvaju čimbenika.
– Prvi je regulacija, odnosno nedovoljna zakonska mogućnost da ulažemo izvan zemlje. Donedavno smo izvan granice mogli ulagati tek 20%. Drugi je razlog što u Hrvatskoj nema alternative kvalitetnog ulaganja, osim državnih obveznica. Ali smo bez obzira na najveće usmjerenje ulaganja u državne obveznice u 12 godina ostvarili prosječni prinos od 6% – rekao je Novoselec. Priznao je da nam nedostaje privatnih ulaganja, da se očekuje investiranje u infrastrukturu, no zabrinjava ih fiskalna održivost.
Uspoređujući čileanski i hrvatski model mirovinskog sustava, Dubravko Štimac, čelnik PBZ CO obveznog mirovinskog fonda, rekao je da Čile ima već godinama pet potportfelja, a da smo mi tek sada dobili njih tri. I da je, bez obzira na to, prosječni prinos domaćih mirovinskih fondova približno jednak onom u Čileu. Razlika je i ta što se u Čileu sav iznos iz plaće uplaćuje u privatne mirovinske fondove i iznosi 10%, dok se kod nas izdvaja 5%, a ostalih 15% još uvijek u tzv. prvi stup.
Nadalje, zakon u Čileu omogućava veću diversifikaciju, pa tako tamo tek pet do 10 posto novca ulažu u državne obveznice, a više ulažu u dionice vodećih svjetskih kompanija – od primjerice kineskog telekoma do vodećih korejskih tvrtki. U Čileu fondovi dosta ulažu i u infrastrukturne projekte poput gradnje cesta, što smatra da bi bilo dobro i za hrvatske fondove. Uglavnom, ulaganja imaju mogućnost diversifikacije, što se nama tek omogućava, a dodatno nam je potrebno i oživljavanje tržišta kapitala. No i naši mirovinci počeli su ulagati vani, pa tako AZ, primjerice, ima dionice Samsunga. Piñera se pohvalio kako su lani čileanski mirovinski fondovi imali prinos od 8 posto iako je tamošnje tržište kapitala palo 10 posto.
Povjerenje ulagača
Robin Harris, član uprave COK-a i bivši savjetnik Margaret Thatcher, dotaknuo se nedostatka stranih investicija rekavši kako je ulagačima najvažnije da Vlada razumije ekonomiju i kako postići rast, no boji se da u Hrvatskoj to nije slučaj.– Mora postojati stabilan i dobar okvir i ne smije biti zaduživanja bez ekonomskog rasta – naglasio je Harris.
Jedna je stvar reformirati mirovinski sustav u Cile gdje je bilo politicke volje a druga je stvar u RH gdje politika koristi nase mirovine kao "kasicu-prasicu" a najbolje primjer toga su zakoni koji su "omogucili" mirovinskim fondovima da uloze 70% u drzavne obveznice!