Država je lani namjeravala isplatiti tvrtkama 12 milijuna kuna za
usavršavanje zaposlenih i onih kojima zbog uvođenja novih tehnologija
prijeti gubitak posla. Potrošeno je samo dva milijuna kuna! Tvrtkama
takvi programi nisu bili zanimljivi.
Po uzoru na Zapad, državna administracija svake godine donosi plan
zapošljavanja kojim pokušava doskočiti zbivanjima na tržištu rada i
pogurati one koje ne prati sreća. Iskustvo iz prijašnjih godina
pokazuje da poslodavci najbolje prihvaćaju programe u kojima se od njih
ne traži ništa, a daje im se po mogućnosti sve. Budući da u zadnje
vrijeme kriterije za poticaje supotpisuje Bruxelles, edukacijski se
novac nije mogao potrošiti ni za plaće ni za dugove, već za novo
znanje.
Od 2001. godine naovamo država je poslodavcima isplatila 1,2 milijarde
kuna poticaja, ali zaposlenost je slabo išla prema gore, a
nezaposlenost je ostala tvrd orah, na kojemu zube lome sve dosadašnje
vlade. Burza nezaposlenih ponovno niže tristo tisuća imena, među kojima
je od 150 do 200 tisuća još malo pa trajno izgubljenih za svijet rada.
Lani je država sve zajedno osigurala pedesetak milijuna kuna za
edukaciju radne snage ili prekvalifikaciju deficitarnog kadra s burze.
Novac je ostao neiskorišten, a u isto vrijeme bez posla je kao
tehnološki višak ostalo blizu 40 tisuća radnika. Tvrtke u Hrvatskoj ne
žele trošiti ni tuđi, a kamoli svoj novac na radnike koje je pregazilo
vrijeme, već ih isporučuju državi da o njima vodi računa. Stara se
Europa na sve moguće načine domišlja kako da zaposli svoju radnu snagu,
produlji radni vijek, smanji mirovinske izdatke i troškove vezane uz
asimilaciju stranaca i uvoz radne snage, ali kod nas se time posebno ne
muči ni država ni tržište.
Država je nedavno ukinula porezne olakšice za ulaganje u obrazovanje i
istraživanja, što joj, istina, spočitavaju tek rijetke tvrtke koje su
ih koristile. Poduzetnici često znaju reći 'teško je naći dobrog
radnika’, ali ne lome noge u želji da ga stvore. Uz veliku
nezaposlenost domaće radne snage, velik je i pritisak stranaca, i sve
dok je tako, ni posebne akcije ne daju rezultata.
Procjenjuje se da, uz desetak tisuća legalno zaposlenih, u Hrvatskoj
radi dva do tri puta više stranaca na crno. I dok domaće stanovništvo
možda ne mora potrčati za svakim poslom, stranci ne pitaju previše ni
za radne uvjete ni za plaću.
ISPOD CRTE