Nebojša Biškup, regionalni direktor globalne tvrtke za posredovanje u zapošljavanju Manpower za Hrvatsku i Sloveniju govori o problemima s pronalaženjem radne snage u Hrvatskoj te očekivanim trendovima.
Kako trenutačno procjenjujete hrvatsko tržište radne snage?
Ukupni broj radnika u Hrvatskoj sada je otprilike 1,4 milijun ljudi. Umirovljenika je oko 1,2 milijun. Imamo oko 150 tisuća nezaposlenih, a ukupan radni kontingent ljudi je oko 3,4 milijuna ljudi (svi 16 -66 godina). Moramo se zapitati što nam radi oko 800 tisuća ljudi koji nisu aktivni na tržištu rada? A posla ima. Prema našem najnovijem istraživanju 26 posto poslodavaca najavilo je nova zapošljavanja. Problem je što su to u radna mjesta koja su ispražnjena, na kojima su radili ljudi koji su otišli u inozemstvo.
U toj brojci tek je deset posto novih radnih mjesta.
Drugi problem je rast zapošljavanja u javnom sektoru – približno 16 posto. Nisam siguran da postoji stvarna potreba za toliko novih ljudi u javnom sektoru. Da ih je toliko manje, bilo bi više logično. Treći problem na koji ukazuje naše istraživanje pad je broja radnih mjesta u proizvodnom sektoru: s 33 posto u drugom na 28 posto u trećem tromjesečju. To je pad potražnje za pet posto, iz kvartala u kvartal. To je još velika potražnja koja će, ako se ne ispuni, dovesti do zatvaranje pogona nekih hrvatskih proizvodnih tvrtki i njihovog seljenja na istok.
Već se govori o nedostatku desetaka tisuća radnika u hrvatskom gospodarstvu. Koliko je, prema vašim procjenama, to stvaran problem, a koliko je riječ o nekvalitetnim i slabo plaćenim sezonskim poslovima koje je u stabilnom tržišnom okruženju EU uvijek teško popuniti?
To je stvaran problem kad ga promatramo iz aspekta nedostajućih znanja i iskustava koja su nam potrebna na našem tržištu rada. Međutim, ad hoc mjere kao što su povećanje kvota za uvoz radne snage određenih profila nisu dovoljne. Ta situacija može se riješiti samo dugoročnom politikom, bolje rečeno, s nekoliko dugoročnih politika, koje trebaju djelovati istodobno. Prvo je imigracijska politika – mi u Hrvatskoj danas još ne znamo koga želimo ovdje – kakve profile radnika i iz kojih zemalja ih želimo uvesti. Uz to, imamo poreznu politiku koja nije motivirajuća za poslodavce.
Minimalna plaća u Hrvatskoj jedna je od najmanjih u Europi. Mislite li da bi Hrvati odlazili u tolikom broju van da je minimalna plaća u našoj zemlji 6000 kuna? Ne bih rekao. Bar ne u tako velikom broju. Uz to, minimalna plaća na tom nivou znatno bi povećala i potrošnju građana, a to je dobro za državu koja bi tako dobila više prihoda od poreza na dodanu vrijednost. Državna potrošnja ne smije biti veća od državnih prihoda, a radnicima treba dati više novca baš zato da bi ga mogli više potrošiti.
Što se tiče situacije sa sezonskim poslovima, odgovor je jednostavan. Nismo dosad ulagali u edukaciju i razvoj radne snage u turizmu. Dodatno, plaće u tom sektoru nisu prilagođene ponudi i potražnji.
Koliko će poslodavci, i u kojem roku, biti spremni da povećanjem plaća zadrže kvalitetne radnike, a i da popune radna mjesta?
Poslodavci neće na to biti spremni sve dok se ne promijeni porezna politika. Primjerice da je trošak plaće od 800 eura, najviše 1200 eura, svaki poduzetnik bi to preživio. Danas na 800 eura morate platiti još 800 eura poreznih i drugih davanja. To je neizdrživo.
Koliko su na našem tržištu razvijeni suvremeniji modeli zapošljavanja kakvi postoje u nekim zemljama EU?
U svijetu danas svaki peti zaposleni čovjek radi na pogrešnom radnom mjestu: na poslovima na kojima nije produktivan, koji ga ne motiviraju i na kojima se dosađuje, a to ima jasan, negativan, utjecaj na njegov radni učinak.
Zapošljavanje nije toliko pitanje modela kao što su stalni radni odnos, rad na određeno ili na ugovor koliko je to pitanje odabira najboljih ljudi. Proaktivne tvrtke do darovitih zaposlenika danas dolaze primjenom strategija razvoja njihovih karijera i biraju ljude za koje će imati posla i u budućnosti.
Samovoljni odlasci talentiranih zaposlenika mogu organizaciju s deset tisuća ljudi stajati do milijun dolara za svakog izgubljenog čovjeka koji je pokazao iznimne potencijale. Poslovni razlozi za zadržavanje dobrih, talentiranih ljudi i ulaganje u njihovu karijeru više su nego jasni. Izračunajte koliko je Hrvatska izgubila odlaskom svih onih mladih ljudi koji su iz naše zemlje otišli samo prošle i ove godine.
Konferencija Hrvatska kakvu trebamo, 5 godina u EU
16% rast zaposlenih u javnom sektoru, a imamo pad ukupnog broja zaposlenih. Pa tko će sve to plaćati?... Uopće ne čudi što smo zadnji u EU, niti što smo među zadnjima po konkurentnosti s najvećim porezima. Stvarno nema druge nego otići i pustiti uhljebe da se međusobno tamane...