Nedavno je na Vladi predstavljen poboljšan model energetske obnove zgrada javnog sektora, investicije koja je najavljivana još na početku mandata Vlade s ciljem većih ušteda, ali i zapošljavanja građevinara, no nije zaživjela. U tzv. modelu ESCO trebalo bi, prema planu, u dvije godine obnoviti oko 200 zgrada i pokrenuti investicije od 400 milijuna kuna, a u konačnici, uz tako energetski obnovljene državne zgrade, moglo bi se uštedjeti na režijama, prema nekim računicama, i do 30 posto.
Kontrola uštede energije
No i nakon nedavnog predstavljanja poboljšanog programa bilo je puno nejasnoća građevinara jer oni su ti koji daju svoju opremu i postavljaju je, a povrat novca imaju samo ako se ostvare uštede. Stoga su postavljali logično pitanje: hoće li se djelatnici državnih zgrada, primjerice, pridržavati zatvaranja prozora kako bi postavljena oprema i bila u funkciji, odnosno kako bi bilo ušteda, a oni se naplatili. Nije ni bankarima bilo jasno tko je dužnik, a tko sudužnik te tko jamči da dužnik neće prebaciti isplatu kredita na sudužnika jer uz predviđeni kredit HBOR-a i jamstvo Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost to nije bilo jasno definirano.
Zato su u Vladi razmišljali o osnivanju novog tijela ili agencije koja bi to regulirala, no na kraju je taj posao pripao državnom APN-ju. Kako su nam odgovorili u Ministarstvu graditeljstva, program je u konačnici predvidio da 40 posto sredstava potrebnih za realizaciju programa nepovratno isplati Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, 10 posto da uloži izvođač radova, a 50% isplati naručitelj radova. Ako se uštede ne bi ostvarile, objašnjavaju, tada bi se aktivirali instrumenti jamstava koji su predviđeni programom i ugovorom o pružanju energetske učinkovitosti. 80 posto jamstava za kreditora dao bi HAMAG invest, a 20 posto izvođač. U poboljšanju programa zaključeno je i da je potrebno kontrolirati ponašaju li se državna i javna tijela racionalno i u skladu s uputama za uštedu energenata, a to će se utvrđivati tijekom realizacije i tromjesečnim provjerama.
Preuzeli inozemnu praksu
Neki od izvođača radova, koji rade ESCO za privatne subjekte, kažu nam da je sada sve jasnije definirano, odnosno jasno je da je izvođač nositelj kredita koji će morat biti financijski i kreditno sposoban sa 20 posto ukupne investicije, što je nekako i praksa u privatnim projektima, gdje izvođači sudjeluju sa 20 posto vlastitih sredstava. Zadovoljni su i što će se program provoditi u javnoj nabavi jer je takva praksa i vani. Jedino što ih muči jest moguća spora birokracija. Njihova je praksa, objašnjavaju neki od izvođača, da u vrijeme trajanja ugovora oni dobivaju tri četvrtine sredstava od uštede, a ostatak korisnik.Nakon isteka ugovora oprema i zarada od ušteda pripadaju korisniku. Novim programom, procjene su, potrošnja energije u tako obnovljenim zgradama smanjila bi se za 30 do 60 posto, a emisije CO2 za približno 20.500 tona godišnje.
