Odluka arbitražnog suda u slučaju Ina nesumnjivo je čvrst zalog u očuvanju statusa quo u Ini, barem do završetka postupka. Neovisno o tome što netko mislio o pravednosti tih odluka, evidentno je kako je spriječena mogućnost da se povlačenjem nereverzibilnih poteza MOL-a u upravljanju Inom proizvedu posljedice koje bi derogirale eventualnu presudu arbitraže i prije nego što je ona donesena.
Pojednostavljeno, utvrdi li se da MOL-ova upravljačka prava u Ini nisu legitimna, načela upravljanja koja je utvrdila arbitraža trebala bi osigurati da se korištenjem tih prava ne nanese šteta Ini. Dakako, to ne znači da će se arbitražno vijeće miješati u upravljanje kompanijom niti na bilo koji način prejudicira ishod spora. Ipak, stvoreni su preduvjeti da ova sapunica epilog doživi tamo gdje je tome i mjesto – u okviru pravnog postupka – bez daljnjih repova.
Do pravorijeka će proći još vremena, a kakva će Ina tada biti, teško je i predvidjeti. U MOL-u ionako oduvijek tvrde da Inom upravljaju u skladu s najboljim interesima te kompanije, no činjenica da MOL u sklopu arbitraže nije negirao kako ima planove za prodaju Ininih rafinerija daje naslutiti da bi se arbitražno vijeće uskoro opet moglo baviti ovom temom.
>> Vlada i MOL objavili izjavu o privremenim mjerama u vezi s Inom
