Kineski znak za riječ kriza ima dva simbola; jedan znači opasnost, a drugi šansu ili priliku. Ulazak u Europsku uniju za mnoge se domaće izvoznike pokazao kao opasnost – zbog ukidanja povlastica koje su imali u CEFTA-i i velikog tržišta kojem se trebalo prilagoditi, ali za tvrtke koje predstavljamo pokazao se kao dobra šansa koju su znali iskoristiti.
Niska cijena nije uvjet
Europska unija sa svojih 500 milijuna potrošača uvijek je dobra prilika, ali samo za tvrtke koje imaju prepoznatljiv i konkurentan proizvod. Idejom i kvalitetnim radom može se ostvariti rast na bogatom i razvijenom tržištu na kojem niska cijena nije prvi uvjet za poslovanje, ali za to treba imati hrabrosti i financijsku podršku. Zato je za izlazak na tržište EU potrebno zaboraviti stare i uhodane modele te razvijati sofisticiran proizvod u visokoj fazi razvoja, koji će osigurati što veću dodanu vrijednost.
Jedina šansa
Istovremeno je nužna i institucionalna podrška izvozu u kojoj je uloga HBOR-a kao jedine domaće izvozne banke presudna. Pokretači industrije u svakoj državi su izvoznici, a uspješne su ekonomije koje znaju odgovoriti pritisku na stalno povećanje kvalitete. Ove tvrtke to znaju i umjesto da se sakriju od Europljana i krize, odlučile su uzvratiti unapređenjem poslovanja. To je jedino što garantira uspjeh na međunarodnom tržištu, ali i jedina šansa za održivu budućnost.
Izvoz veći 15 posto
Krapinsko poduzeće Mužek Kaminko d.o.o. proizvodnjom građevinskog i ambalažnog stiropora bavi se već 14 godina. Počeli su sa 15-ak radnika, a danas ih zapošljavaju 30, i to s prosječnom neto plaćom od oko 4500 kuna. Godišnje proizvedu više od 60 tisuća prostornih metara stiropora, a više od 50 posto izvoze u Sloveniju i Austriju.
– Budući da je ukinuta carina od oko šest posto, sada smo na slovenskom tržištu konkurentniji u odnosu na iste proizvode koje su Slovenci uvozili iz Mađarske. Na jednom tegljaču s oko 120 prostornih metara stiropora, odnosno robe za oko 3300 eura, sada smo u Sloveniji jeftiniji za otprilike 200 eura. Puno znači i što kamioni više ne trebaju čekati na granici, gdje su prije gubili po šest, sedam sati – kaže vlasnica poduzeća Zdenka Mužek te dodaje kako su zahvaljujući ulasku Hrvatske u Europsku uniju u šest prošlogodišnjih mjeseci svoj izvoz povećali za više od 15 posto.
Inače, s obzirom na to da svoje proizvode ne mogu skladištiti na otvorenom, zalihe su im dostatne za tjedan dana, a 97 posto robe proizvode za poznatog kupca.
Kvalitetniji nego prije
Blaga zima hrvatskim proizvođačima drvnih peleta, krutog biogoriva za koje je sirovina biomasa donedavno smatrana otpadom, ne ide na ruku. I u skladištu delničkog poduzeća Energy Pellets robe je više nego što je bilo lani u ovo doba godine, no direktor Raoul Cvečić Bole ne žali se. U tvornici je 30-ak Gorana zaposleno u proizvodnji kojoj je kapacitet 30 tisuća peleta godišnje. Briketirano drvo izvoze već godinama, čak 95 posto u Italiju, Sloveniju i Austriju.
– Od 1. srpnja osjetno smo brži u transportu, naša roba do kupca sada stiže za jedan dan, a to je utjecalo na smanjenje troškova. Promijenio se i odnos klijenata. Do jučer smo trebali biti jako pažljivi i umješni u pregovorima, da nas ne preveslaju. Sada nam je pregovaračka pozicija jača, smatraju nas ravnopravnima, ne mogu zanemariti da smo članica – kaže Cvečić.
Proizvođači su morali i certificirati svoje proizvode, što Energy Pellets jest, pa više ne moraju biti ni jeftini.
– EU nam je omogućio da budemo bolji nego što smo bili – zaključuje goranski proizvođač energenta budućnosti za kojim će potražnja, uvjeren je, rasti.
Novi pristup radu
Požgaj grupa najveći je hrvatski proizvođač parketa i masivnih ploča koje najvećim dijelom plasira u Njemačku, Švicarsku i skandinavske zemlje, ali i na Daleki istok te u Ameriku, Kanadu i Tursku. Član uprave Goran Lučev kaže da je ulazak u EU donio velike pomake.
– Nakon utovara roba putuje direktno i ne ovisi o carini, što je olakšalo transport. Osim pogodnosti vezanih za transport i carinjenje, na umu treba imati da suradnja s članicama EU povlači kvalitetniji pristup radu, ulaganje u znanje, ali i veću fleksibilnost te, svakako, poštovanje rokova isporuke prema vrlo zahtjevnom inozemnom tržištu – ističe Lučev.
Inače, Požgaj grupa ima pogone u Slavoniji i Lici, zapošljava 492 radnika, a u posljednjih 18 mjeseci zaposleno je 218 ljudi. U Vrhovinama, u kojima radi 47 zaposlenika, planira proširiti proizvodnju te zaposliti otprilike još toliko ljudi. U dugoročnom planu ima i izradu namještaja, a da bi opravdali takvu investiciju, objašnjavaju u Požgaj grupi, primarni je cilj naći kupce s kojima bi ostvarili kontinuitet proizvodnje.
Poraslo povjerenje
Otkako je Hrvatska ušla u EU poduzeća poput virovitičkog Technopartnera, koji se bavi strojnom izradom proizvoda od metala i njihovim izvozom na njemačko tržište, bilježe trajne pomake nabolje.
– Najveću razliku primjećujemo u operativnim poslovima. Otkako više nema carinskog postupka, štedimo na otpremništvu – kaže direktor tvrtke Tomislav Matasić.
Pojednostavljena administracija omogućuje toj tvrtki da proizvod do kupca u Njemačkoj sada stigne u roku od nekoliko sati.
– A prije se ponekad i danima čekalo na granicama dok ne prođe carinski postupak. Sada toga više nema, a ušteda nam je samo na toj stavci oko šest tisuća eura godišnje – procjenjuje T. Matasić.
Brže nabavljaju, dodaje, i čelične profile iz inozemstva, dio repromaterijala koji koriste u proizvodnji, a na koji su prije također dugo čekali zbog carinskog postupka. Izvoznicima poput njega, kaže, danas je ubrzan zbirni prijevoz roba i usluga. Fleksibilniji su u transportu proizvoda, osobito jer više nema ograničenja vlastitih prijevoznih sredstava kroz Austriju, koja su vrijedila prije ulaska u Europsku uniju. T. Matasić kaže i da su poduzeća likvidno rasterećena plaćanja PDV-a pri uvozu roba. Do stranih kupaca proizvod sada dolazi brže, kvalitetnije i jeftinije, a to dugoročno, procjenjuje T. Matasić, može značiti samo povećanu ponudu i bolje rezultate. Tvrtka nakon ulaska u EU nije povećala broj kupaca, ima stalne, provjerene i zadovoljne klijente, no činjenica je, poručuje T. Matasić, da je dojam o hrvatskim tvrtkama na stranom tržištu danas drugačiji, bolji.
– Osjeća se da sada imaju veću pravnu sigurnost kada posluju s hrvatskim tvrtkama. Lakše je dogovoriti poslovanje pa i razriješiti sporove koji su dosad zbog komplicirane administracije bili teško rješivi – kaže T. Matasić.
Upita je sve više
Odahnuli su od kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju. Tako će najlakše svoj posao u novom okruženju opisati Mato i Igor Vidović, otac i sin, vlasnici tekstilne tvrtke Mako iz Osijeka. Tvrtku su pokrenuli prije 23 godine s petero zaposlenih, a sada ih je već 45. Slažu se da se poslovanje prije ulaska u EU i ovo danas ne može usporediti.
– Sada je puno brže i jednostavnije, nema zastoja kod uvoza i carinskih barijera. Više nemamo ni špediterskih troškova. A najvažnije od svega nam je što svakodnevno primamo sve više upita iz zapadnih zemalja za naše proizvode – sažimaju prednosti u Maku.
Poslovanje s partnerima u Njemačkoj, primjerice, napominju Vidovići, odvija se iznimno brzo. Od njih naručuju potreban repromaterijal koji se u kamion sprema čim ih nazovu. Slično je i kada ovi Osječani natovare kamion svojom robom koju plasiraju na tržište susjedne Bosne i Hercegovine, Njemačke, Italije, Švicarske, a odnedavno i Kosova.
– Strahovali smo malo od poslovanja sa susjedima, odnosno BiH, zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju, ali ni tamo nemamo nikakvih problema – zadovoljan je vlasnik ove osječke tekstilne tvrtke Mato Vidović.
Moj cjelokupni stav prema hrvatskim poduzetnicima je porazan. Nisam ekonomski expert, ali to mi govori jednostavno zdrav razum. U Hrvatskoj nema STVARNIH poduzetnika osim onih koji čekaju da država pokrene izgradnju cesta, hidroelektrana ili ne znam čega, e da bii se oni kao lišajevi priključili. Ovih pet primjera pokazuju da je moguće i drugačije poduzetništvo, ali za takvo što potrebna su, rekli bi ameri 'balls'.