Pri spomenu talenata odmah se pomisli na genijalce koji to pokazuju isključivo kroz svoj rad i tako pridonose financijskom uspjehu kompanije. I to je uvjet nagrađivanja. No malo tko nagrađuje i priznanje odaje talentima koji imaju dobar odnos prema zaposlenicima, koji znaju s njima komunicirati i biti im motivator.
A sigurno je da bi taj talenat trebao biti uvjet za menadžerske pozicije. No sigurno je da se danas priča o značenju ljudi, čuvanju talenata i otkrivanju potencijala mnogim čelnicima kompanija čini nebitnom jer zbog raznih udara kriza moraju naći način kako zakrpati troškovne rupe. Ali neki opet griješe i krpaju ih brzim otkazima, jer, izgleda, prije svega misle na to kako zadovoljiti vlasnika.
Pa opet nema mnogo talenata koji bi pokušali naći način kako troškove smanjiti a da se to ne prelije na radnike. Pa ni načina kojim bi zaposlenike pripremili na otkaz, ako to već je neophodno, nego to rješavaju brzinski.
U konačnici opet postaje jasno da je odnos sa zaposlenicima važan bez obzira na situaciju o kojoj je riječ. A taj odnos temelji se na razgovoru, suradnji i svakako čuvanju kvalitetnog kadra. I takve bi talente trebalo isticati.
