Bit ćemo regionalni lider u proizvodnji keramičkih pločica, kazao je na jučerašnjoj konferenciji za novinare Željko Radek, predsjednik uprave jedine hrvatske tvornice keramičkih pločica Keramika Modus iz Vojnića, koja je nedavno preuzela Keramičku industriju Orahovica u stečaju.
Izvoz 80 posto
U nepunih 100 dana, kompanija, koja je inače u sastavu Samoborka grupacije, u pogonu u Orahovici ponovno je uspostavila proizvodnju. S obzirom na ambiciozan plan širenja, zaokruživanja proizvodnje u Vojniću, Orahovici i Rujniću s ukupno 220 radnika te jačanja konkurentnosti visokokvalitetnih proizvoda s potpisom “made in Croatia”, u KIO će se do kraja 2010. uložiti oko 50 milijuna kuna.
- Željeli smo zatvoriti svoj proizvodni ciklus te da KIO ostane u hrvatskim rukama. Sretan sam što smo u tome i uspjeli i spriječili zatvaranje tvornice - kazao je Radek.
Lanjsko poslovanje Keramike Modusa, priznaje, nije bilo za pohvalu, no ovu godinu planiraju završiti s oko 40 milijuna kuna prihoda. KIO trenutačno radi sa 60 posto kapaciteta, no u planu je upošljavanje i ostatka pogona. Trenutačno više od 80 posto asortimana prodaju na izvoznim tržištima Srbije, BiH, Crne Gore, Slovenije, Austrije i Mađarske.
No, u tvrtki se nadaju jačoj prodaji i na domaćem tržištu, koje, na žalost, pod kvalitetu percipira isključivo talijanske ili španjolske pločice, a najviše se, tvrdi Radek, uvozi jeftinog i nekvalitetnog smeća iz trećih zemalja. Percepcija je da sve što je proizvedeno “kod kuće” mora biti najjeftinije. No, kvaliteta domaćih pločica veća je, tvrdi, nego kod većine keramike iz uvoza. Tomu najbolje ide u prilog činjenica da dio izvoznog asortimana, od kojega čak 85 posto čini prva klasa, Keramika Modus radi za Talijane, a oni ga onda vraćaju u Hrvatsku pod talijanskim brendom.
Atest i na radioaktivnost
Pločice koje izvoze u EU, među ostalim čak moraju imati i atest na radioaktivnost, što u RH nitko nikada nije tražio. Određeni lobiji, kazali su jučer u Keramika Modusu, u nas su još uvijek i previše jaki da bi kupac shvatio što kupuje. Domaća stanogradnja uglavnom je okrenuta uvozu, a likvidnost i naplata na domaćem tržištu su još loši. Srećom, iz zemalja u okruženju već je krenuo blagi oporavak iz krize, tako da u 2011. u Keramici računaju i na povratak na francusko, rusko, ukrajinsko, njemačko tržište na koja su nekad izvozili.
Ne slažem se sa ovom \"percepcijom\" da, sve što je domaće da mora biti i \"jeftinije\", ali da bi trebalo i moralo biti kvalitetnije, to bi bila prava percepcija. Ovako imamo uvoz iz Italije, posebno namještaja, koji je izvana GLADAC a iznutra JADAC, a proizvedeno je od trupaca bukve, smrče, jele i hrasta koji su u Italiju uvezeni iz naše zemlje. Talijani su vrhunski stručnjaci za boje i dizajn i to obilno koriste kod plasmana svojih proizvoda. Tako mogu svoj namještaj, koji je često upitne kvalitete, prodavati po visokim cijenama upravo zahvaljujuči svome umiječu dizajniranja. I naravno, svoj namještaj od sirovine iz Hrvatske, prodaju opet nama ( i drugima ) po višestrukim cijenama i zaradi. Po pitanju dizajna s Talijanima se nemožemo uspoređivati ali zato bi trebali po kvaliteti i cijeni u paritetu. Ali mi nismo sposobni za takvo što. Jednostavnije je smisliti floskulu \"kupujmo hrvatsko\", pa onda nam to isto prodavati po previsokim cijenama i po više nego lošoj kvaliteti. Tako je to i s ovim keramičkim pločicama. Mi nikada da naučimo jednu jednostavnu formulu koja svugdje u svijetu ima prolaznu ocjenu - kvalitetu ne podređivati kvantitetu ( to je osnovno ) a cijene uskladiti s proizvodom i cijenom rada, ukoliko je to moguće. Ako ni tada nismo konkurentni onda preostaje uvoz, ali ne svega i svačega kao što je smeće iz Kine.