Kada je 1997. godine Agrokor bacio oko na Podravku, u Podravini je umalo izbio ustanak. Na noge su se digli svi: radnici, sindikati, lokalna uprava, branitelji, građani... Ivica Todorić prozvan je neprijateljem koji jeftino želi otuđiti plod i muku generacija koje su stvarale koprivničku prehrambenu kompaniju.
Afera otvorila oči
Danas bi ponuda za preuzimanje Podravke bila dočekana ružinim laticama, a novi “gazda” crvenim tepihom. Što se dogodilo u tih 12 godina? Odgovor je jednostavan: razotkrivena je “Operacija Spice”! Pod krinkom borbe protiv neprijateljskog preuzimanja poslovodstvo je, uz politički patronat, mešetarilo Podravkinim novcem i dionicama i ostavilo repove koji su ozbiljno ugrozili tekuće poslovanje. I najvećim lokalpatriotima to je, čini se, otvorilo oči.
Većina Koprivničana s kojima smo ovih dana razgovarali o tome kako će se postaviti dođe li na stol ponuda o kupnji Podravke, složno su ustvrdili da im je svejedno tko je vlasnik sve dok se njome upravlja pošteno i transparentno.
– Pitanje vlasništva bit će sve manje bitno. Važne su dvije stvari, i to razina Podravkine gospodarske aktivnosti i razina zaposlenosti. Dođe li do kakve ponude za kupnju, zanimat će me samo njezin sadržaj, odnosno kakva je vizija razvoja Podravke u njemu razrađena – kazao je Darko Koren, koprivničko-križevački župan.
– Važno je da Podravka dobije vlasnika, tek onda može početi normalno funkcionirati. Čim je nešto zajedničko, svatko grabi koliko hoće – slaže se povjesničar umjetnosti Marijan Špoljar.
– Vlasnik? Da! Bit će bolje nego da upravlja država – potvrđuje bivši dekan zagrebačkog PMF-a, dr. Dragutin Feletar.
– Ne bih tu puno miješao emocije – poenta je u tome da ljudi bolje žive, a sigurno je da bi bilo bolje kad bi došao pravi gazda – domeće koprivnički akademski slikar Željko Mucko. Slični su odgovori i kad se ljude pita treba li Podravka ostati u rukama domaćega kapitala. Slikar naive Milan Generalić, recimo, misli da nije bitno je li koprivnička kompanija u hrvatskom ili stranom vlasništvu, ali smatra da bi pri njezinoj prodaji pravo glasa trebalo imati i lokalno stanovništvo, koje je sudjelovalo u njezinu stvaranju.
Radnici uglavnom šute
– Možda bi bilo bolje da je u rukama domaćih vlasnika, ali ako takvih nema... Najvažnije je da to bude kapital koji se već dokazao da zna dobro raditi – kaže dr. Feletar. Još je otvoreniji župan Koren, koji je najave nekih domaćih kompanija da su spremne preuzeti Podravku već dočekao na nož.
– Koji to domaći kapital može kupiti Podravku, recite gdje je? – pita on. A što kažu Podravkini radnici, koji bi 1997. godine odmah stupili u štrajk da je Todorić uspio u svome naumu? Uglavnom šute, zabrinuto vrte glavom i više nikome ne vjeruju. Naslušali su se priča o tome da je Podravka 2007. godine, nakon “Marinčeve ere”, vraćena Podravcima i da će Podravci sada njome pošteno i racionalno upravljati. Te su im priče pričali upravo oni koji sada leže u istražnom zatvoru.
Tko su uopće vlasnici Podravke?