Garantirano su svježije, sočnije i slađe od grčkih ili turskih, a prisiljeni smo prodavati ih u bescjenje, žale se domaći proizvođači lubenica od kojih neki, prema snimkama koje kruže na društvenim mrežama, pred očima javnosti uništavaju ovogodišnji urod.
Pobrali pa pobacali
– Gdje pronaći volju za ostanak u ovoj državi i bavljenje poljoprivredom kada u 20. godini života doživljavaš ovakve stvari? Više od 25 tona lubenica danas smo morali baciti jer ih jednostavno nemamo kome prodati. U trgovačkim lancima prodaju se lubenice iz Maroka, Albanije, Grčke i ostalih zemalja. Razmislimo malo što kupujemo, pa će i oni razmisliti što će prodavati. Čitajmo deklaraciju proizvoda, kupujmo domaće jer to je jedini način za spas hrvatske poljoprivrede – napisao je na Facebooku Antonio Gvozdić iz Soljana kraj Županje, objavivši snimku lubenica koje se iz traktorske prikolice kotrljaju i razbijaju na njivi, popraćenu pjesmom “Moja domovina”.
Urod hrvatskih povrćara, pogotovo slavonskih, čije lubenice na tržište stižu nekoliko tjedana nakon neretvanskih, ove je godine još jače “pregazio” uvoz - ali i loše vrijeme.
Potrošnja lubenica i dinja, kao i sladoleda i piva, itekako ovisi o vremenskim (ne)prilikama. Što sunce više i dulje prži, prodaja ide bolje. No učestale kiše i temperature niže od 30 stupnjeva Celzijevih te uvoz kojim se ni u sezoni ne štiti domaća proizvodnja proizvođače bacaju u očaj.
– Trgovcima su naše lubenice ili premale ili prevelike. Neki bi ih prodavali u komadu, neki na četiri dijela, a nitko ih ne bi platio koliko vrijede – kaže Gradimir Šešelj iz Opuzena, ističući kako su u neretvanskom kraju ipak bolje prošli od Slavonaca. No po cijeni koja ovih dana varira od 50-70 lipa za kilogram, dok je najviša od 1,50 do 2,10 kuna pala već nakon četiri-pet dana otkupa, teško će ostati i na pozitivnoj nuli. Sreća u nesreći je što je 70% samanthe, crimstara, fantazije, romance... ionako već pobrano i prodano.
– I sada ih trgovci prodaju po šest puta većoj cijeni – kilogram je 2,99 kn – tvrdi Neven Mataga, potpredsjednik Hrvatske voćarske zajednice.
Teško i s hotelima
A dok su svima puna usta zelene i plave Hrvatske, hoteli na obali ovih dana ne nude ni 1% domaćih lubenica. Domaće šljive nemaju kome ni prodavati, a uvozne u trgovačkim lancima imaju bezobraznu cijenu od 10-12 kuna.
– Dinju su nam otkupljivali za 1,5 kn, čak smo im je morali i zapakirati, a sad je prodaju za 10-12 kn. Da bi nam se isplatila proizvodnja, cijena ne bi smjela biti 2,50 kn za dinju i 1,20 kn za lubenicu – kaže on.
Prema statistikama Ministarstva poljoprivrede i Hrvatske gospodarske komore, domaća proizvodnja dinja i lubenica lani je na 830 hektara iznosila 23,4 tisuće tona. Lubenica smo uvezli 14.088 tona za 4,1 milijun eura, od čega 3,5 milijuna otpada na sezonu, te 1881 tona dinja za 1,5 milijuna eura.
Lubenica treba biti sjajna, čvrsta i simetrična, tamnozelene kore i svježe peteljke, a mjesto na kojem je ležala na tlu kremasto žute boje. Udarite li po njoj prstima, zvuk ne bi smio biti šupalj. Žućkasta boja ploda upućuje da je već dugo u prodaji i prezrela, a svijetlozelena na nedovoljnu zrelost.
Pri kupnji dinje pripazite na peteljku oko koje se mogu stvarati kapljice vlage, što je znak da je ubrana prerano. Dinja treba biti simetrična, ni prečvrsta ni gnjecava, a miris ugodno slatkast. Slab miris ukazuje na nedovoljnu zrelost, a jak miris na prezrelost.
Dinju čuvajte 2-3 dana na sobnoj temperaturi kako bi potpuno sazrela. U hladnjaku je možete čuvati još pet dana, a narezanu do tri dana u zatvorenoj posudi.
Lubenicu čuvajte u hladnjaku cijelu ili narezanu do tjedan dana. Ako je narezana, omotajte je plastičnom folijom kako se ne bi sušila i upijala mirise druge hrane.
Prije rezanja dinju i lubenicu dobro operite!
Energetska vrijednost 100 g lubenice je mala i iznosi 30 kcal, a dinje 34 kcal.
U Hrvatskoj je najpopularnija riječ , i koja se najviše koristi, ne isplati se .