Da politika kratkoročnog branjenja cijena goriva neće imati dugoročne efekte, pokazuje odgovor na anketno pitanje - hoće li stalna poskupljenja naftnih derivata utjecati na rast cijena vaših proizvoda i usluga. U anketi je 78,7 posto ispitanika, predstavnika hrvatskih tvrtki, kazalo da će izazvati poskupljenje, 20,7 posto da neće, dok je svega 0,7 posto ispitanika reklo da ne zna.
Rastuće cijene nafte dosad su imale iznenađujuće slab utjecaj na osobnu potrošnju i korporativne profite, premda je u proteklih 10 godina nafta poskupjela za 50 dolara po barelu. Kako će se u Hrvatskoj dugoročno rješavati gorući energetski problemi s kojima su se već suočile sve razvijene zemlje svijeta, odgovora nema. U Ministarstvu gospodarstva prošlog je tjedna predstavljen projekt "Utjecaj cijena energenata na gospodarski odnosno opći razvoj RH", koji je rađen u suradnji s Ekonomskim fakultetom u Zagrebu, a koji je umjesto konkretnih mjera dao tek slabu sliku općepoznatih podataka.
U njoj se pokazuje kako je nafta jedina roba čija promjena cijena ima sustavan utjecaj na sve zemlje i čitavu svjetsku ekonomiju. O nafti su ovisne sve ekonomije - manje one u industrijski razvijenim zemljama - a veće u novonastalim tržišnim ekonomijama i siromašnim zemljama. Nakon poskupljenja energenata slijede privredne recesije, s time da rast cijena više usporava privredu nego što pad cijena ubrzava. Ovisno o kojoj je zemlji riječ, efekti poskupljenja nafte na BDP su različiti. U Hrvatskoj utječe na usporavanje rasta BDP za 1,5-2,5 posto, odnosno, za 500-900 milijuna dolara godišnje. Vanjskotrgovinska bilanca pogoršala se za približno pet do šest posto, pa je za uvoz energije plaćeno četiri milijarde kuna više nego godinu prije.
Negativni slado uvoza energije porastao je za 70 posto. Hrvatska još uvijek s domaćih polja osigurava 55 posto potreba za plinom, 20 posto potreba za naftom te gotovo 80 posto struje osigurava mimo uvoza.
