U Hrvatskoj zasad postoji samo jedan pogon za proizvodnju biodizela,
tvrtke Modibit u novoizgrađenoj tvornici u Ozlju, kapaciteta 30 tisuća
tona. Vlasnik pogona Vlado Rožić kaže da će biodizel izvoziti u
Austriju i Italiju.
Naime, hrvatska Vlada, koja je zacrtala da će do 2010. koristiti čak
5,75 posto biogoriva u ukupnoj potrošnji goriva, još uvijek nije
donijela podzakonske akte kojima se definira stavljanje u promet
biodizela. U zadnje vrijeme, ipak, biodizel se spominje kao
gorivo koje pokrenuti domaći agrar.
Danas ima mnogo pojedinaca koji žele proizvoditi biodizel, od Vukovara,
Čepina, Ozlja, Varaždina i Slavonskog Broda, a da je gotovo nepoznata
količina ulja s kojom se može računati.
Mr. sci. Josip Kuftinec, kemičar koji se prošle tri godine bavi
razvojem kemijskih tehnologija za proizvodnju biodizela iz ulja i masti
kaže kako se trenutačno proizvodnja uljane repice uopće ne isplati jer
je razlika uloženog i dobivenog, uz državni poticaj, svega 1710 kuna po
hektaru što je malo, te poljoprivredniku ne pruža nikakvu ekonomsku
sigurnost.
Šest godina za studiju
Naime, Vlada RH-a osnovala je radnu grupu za biodizel još 2000. godine.
Prošlo je gotovo šest godina, a rezultat toga je jedna studija (čiji je
sažetak dostupan javnosti) iz koje se može zaključiti da su
nositelji proizvodnje biodizela poljoprivredna gospodarstva (poduzeća)
koja su kooperacijskim odnosima s proizvođačima uljane repice. Plaćanje
sirovina vrši se razmjenom dobara (ti meni uljanu repicu, ja tebi
biodizel i sačmu).
Iz te studije je vidljivo da je za potrebe našeg poljoprivrednoga
gospodarstva potrebno oko 225.000 tona biodizela (dizela). Dobit po
hektaru proizvedene uljane repice je oko 1710 kn, a cijena proizvedenog
biodizela kreće se od 6,5 do 7,5 kuna po litri.
Da bi cijeli posao postao profitabilan prvo je potrebno
selekcionirati kvalitetnu uljanu repicu koja će neovisno o klimatskim
uvjetima dati otprilike 2,9 do 3,5 tona sjemena po hektaru, odnosno 1,1
tonu ulja pojašnjava Kuftinec, te ističe kako je za početak
potrebno izgraditi dvije tvornice godišnjega kapaciteta 60.000
80.000 tona po tvornici.
To iziskuje vrlo brze i prave odluke za organizaciju proizvodnje uljane
repice u okviru seljačkih udruga (postoje dvije), naravno uz pomoć
Vlade i uz korištenje razvojnih fondova EU.
Rokovi sve bliži
Mišljenja sam da proizvodnju biodizela treba prepustiti samostalnim
organizacijama, kaže Kuftinec. Potrebnu sirovinu ugovarat će preko
poljoprivrednih organizacija koje će organizirati proizvodnju i/ili
otkup sjemena uljane repice i u suradnji s uljarama proizvesti potrebnu
količinu ulja.
Bilo bi mnogo svrsishodnije, smatra, "skupiti sve glave na kup" i
pokušati organizirati proizvodnju biodizela za potrebe naše zemlje jer
već do 2010. Hrvatska mora prema zahtjevima EU umiješati 5 posto
biodizela u dizel.
Razlog za ovakvo mišljenje je podatak da su unazad par godina površine
zasijane s uljanom repicom sve manje.
ENERGETIKA Zarada od samo 1710 kuna po hektaru poljoprivrednike ne potiče na proizvodnju uljane repice