Najmanje 50 posto vlasništva nad solarnim i vjetroelektranama u Flamanskoj regiji daje se u vlasništvo građana, demokratskim metodama. Tako i 50 posto profita ostaje lokalno.
Ova je tranzicija vlasništva u ruke građana ključni element u mijenjanju ekonomije u kooperativnu, “dobru” ekonomiju – poručio je Dirk Vansintjan, predsjednik Europske federacije energetskih zadruga (REScoop.eu) s trodnevne međunarodne konferencije Dobra energija i ekonomija – transformacija lokalnih zajednica kroz suradnju energetskih zadruga i lokalnih vlasti koju u Zagrebu organiziraju Zelena energetska zadruga (ZEZ) i Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG) u suradnji s europskim partnerskim mrežama.
Zadruge su, kaže Vansintjan, europski model suradnje, a ne konkurencije. Iskreno kaže da je utjecaj na ukupnu belgijsku ekonomiju malen, no velik je na lokalne zajednice čiji stanovnici plaćaju jeftiniju energiju, a imaju i dividende od udjela u vlasništvu.
– Plaćamo i inženjere, vrlo stručne, koji pomažu u energetskoj tranziciji. Sad planiramo uvesti i sustav grijanja – podijelio je Dirk Vansintjan flamansko iskustvo.
Jason Nardi, koordinator Europske mreže za solidarnu ekonomiju (RIPESS), istaknuo je da danas postoji bezbroj inovativnih rješenja za relokalizaciju ekonomije i smanjenje štete koju joj godinama nanosi postojeći način funkcioniranja kapitalističkog sustava.
– U Švicarskoj postoji mreža društvenih poduzetnika, 250 ih je udruženo i koriste zajedničku virtualnu valutu leman koja im omogućava plaćanja između proizvođača i potrošača, imaju projekte stambenih zadruga, energije i skrbi za nemoćne, ali i imigrante. Osigurana je opskrba hranom koja se proizvodi lokalno, koristi se i za lokalne restorane, sve je u tom ciklusu povezano – pojašnjava Nardi.
Ističe da se iza slogana “moć ljudima” koji podrazumijeva zajednički udruženi rad i solidarno vlasništvo, događa – “revolucija”: transformacija energetike i ekonomije u “dobru”.
Na pitanje što je to “dobra” ekonomija, Francine Mestrum, iz grupacije Transform Europe koja zagovara očuvanje i primjenu zajedničkih dobara, poput vode, šuma, javnih prostora i usluga, kaže da je to ekonomija koja brine o ljudima i društvu i proizvodi ono što društvo treba.
To joj je osnovni cilj. Ako se ekonomija mijenja, mijenja se i sustav. Na socijalnom elementu radimo kroz zadruge i slične oblike solidarne ekonomije; tražimo način na koji možemo doprinijeti društvenoj promjeni – ističe F. Mestrum.
Spominje i otpore, formiranje organizacija “takozvanih” društvenih poduzetnika iza kojih stoje multinacionalne kompanije.
– Pokušavaju izbjeći da se društvo uistinu organizira: država u teoriji ima moć, kao i društvo, ali treba biti realističan i vidjeti opasnosti – otvorena je F. Mestrum.
Nardi je poentirao kako je za neovisnost u proizvodnji hrane, energije i dobara nužno mijenjanje službenih politika.
Imamo i Zelene zastupnike u Europskom parlamentu koji jačaju, a zalažu se za solidarno vlasništvo i alternativnu energiju. Trebamo formirati alternativno tržište koje ne mora konkurirati klasičnom, druge ekonomske forme s kojima će lokalne vlasti surađivati. Naš je zadatak od dna graditi moć za ljude – pojašnjava Nardi.
Napominje da u kulturi koja uzdiže uspjeh i rast ove prakse uzimaju u obzir ono što ljudi – mogu.
Spuštajući se na konkretnu razinu, iz publike se javio Goran Tošić koji živi u Münchenu, otkrivajući kako je, pri useljenju u novi stan, u Njemačkoj imao priliku birati između više rješenja za energiju – zelenu, lokalnu, klasičnu, više distributera...
Pita kad će to biti moguće u Hrvatskoj. Prema Vansintjanovu objašnjenju, europske direktive to bi već trebale omogućavati, iako birokracija otežava takva rješenja.
