Već postoje scenariji događanja poslije objave bankrota Grčke. Jedan je načinila švicarska banka UBS ne spominjući državu, a drugi američki Citigroup. Amerikanci su bili blaži u predviđanju posljedica bankrota od Švicaraca, ali ni prema jednom scenariju Grcima se ne piše ništa dobro.
Prvu godinu nakon bankrota grčki građani plaćat će od 9500 do 11.500 eura, a idućih godina oko 4000 eura. Toliko će u prosjeku svakog građanina Grčke stajati bankrot države. Evo scenarija.
Izlazak iz eura
Europska unija ne predviđa mehanizam izbacivanja neke države iz eurozone. Postoji članak 50. Lisabonskog sporazuma prema kojemu sama država može jednostrano donijeti odluku o izlasku iz eurozone u trenutku kada više ne može plaćati dugove vjerovnicima. Ako Grčka ne bude mogla plaćati vjerovnike, morat će izaći iz eurozone, što će izazvati goleme probleme u toj zemlji.
Najbolji je dan za objavu bankrota subota. Financijska tržišta i banke tada su zatvoreni, što znači da bi se mogao spriječiti "bijeg" valute iz države. Potrebno je što je moguće više smanjiti popratne pojave nakon objave bankrota. Dakle, subotom neće biti prebacivanja novca iz Grčke u inozemstvo, a neće se moći ni podizati veliki iznosi na šalterima banaka. Obveze prema vjerovnicima već će prije biti reprogramirane, odnosno oni koji su posuđivali novac grčkim bankama i tvrtkama vjerojatno će dobiti natrag samo 25 posto od uloženoga.
Odmah nakon objave bankrota uvest će se nova moneta, vjerojatno će se vratiti drahma, ali znatno devalvirana.
Citigroup predviđa devalvaciju do 40 posto, a UBS do 60 posto u odnosu na sadašnju vrijednost eura. Grčka je raznim rezovima plaća zapravo već sada za 25 posto smanjila kupovnu moć svojih građana. No, nova devalvacija ulaskom nove valute trebala bi iznositi još oko 50 posto, kao što se događalo u Južnoj Americi u vrijeme krize osamdesetih i devedesetih godina.
Postoji opasnost da će grčki građani prije objave bankrota pokušati izvući svu svoju ušteđevinu iz banaka i prebaciti je u inozemstvo ili je držati u "madracima". Već su mnogi građani povukli svoj novac iz banaka, u kojima je sada oko 180 milijardi eura depozita pojedinaca, u odnosu na 240 milijardi eura prije godinu dana. Država će vjerojatno uvesti mjere za sprečavanje prelijevanja novca iz banaka u druge države ili u kućne blagajne. Pooštrit će se kontrole na granicama, a možda će biti zatvoreni i svi bankomati.
Sve državne banke morat će biti dokapitalizirane kako bi mogle pokrivati obveze prema stranoj valuti. Tvrtke koje imaju zajmove u eurima ili dolarima imat će teškoća s preživljavanjem. Vjerojatno će morati otpuštati zaposlenike, izmijeniti cijene itd.
Devalvacija lokalne valute znači da bi proizvod u toj državi mogao biti jeftiniji od istog proizvoda u drugoj državi za iznos devalvacije. U slučaju Grčke, dakle, i do 60 posto. No, druge države neće dopustiti da grčki proizvodi budu toliko konkurentni istoj robi proizvedenoj u domaćim tvrtkama, pa će uvesti carinu na grčke proizvode. Otvorit će se trgovinski rat u kojem će se robna razmjena s Grčkom smanjiti za najmanje 50 posto.
Naravno, i ostali građani Europe na svojim će leđima osjetiti grčki bankrot, ali mnogo manje od stanovnika te zemlje. Najviše će platiti Nijemci jer je Njemačka znatno izložena novcu uloženom u Grčku, ali ukupno samo tisuću eura po stanovniku.
Italija nije jako izložena novcu uloženom u Grčku i u obveznice grčke države, ali njezine banke koje su u vlasništvu francuskih banaka mogle bi imati teže posljedice od bankrota balkanske države. Italija ima samo 4 milijarde dolara grčkih obveznica i uloga u grčkim bankama od 485 milijardi dolara ukupnog grčkog duga. Najviše je izložena Francuska sa 56,7 milijardi dolara, pa Njemačka sa 34 milijarde dolara, a Italija je tek na petom mjestu. Dakle, i Europljani će platiti zbog grčkog bankrota.
Nakon proglašenja bankrota mogući su nemiri, što može dovesti i do jačanja diktatorskih opcija te pitanja budućnosti države. Ni jedan financijski krah nije prošao bez geopolitičkih i društvenih posljedica.
Pouka Hrvatskoj
S državnim dugom ne može se igrati jer on pada na leđa svih građana. Time što se socijalni mir nastoji "kupovati" prevelikim povlasticama, pokrivanjem većim od pokrivala (bruto nacionalnog proizvoda), država se dovodi pred bankrot. A i oni koji propagiraju devalvaciju kune mogu vidjeti što bi ona donijela, odnosno ne bi se povećao izvoz (robna razmjena smanjila bi se do 50 posto), a tvrtke sa zaduženjima u stranoj valuti teško bi opstale.
svaka škola se plaća. ako ne odmah onda malo kasnije.