Iako su u društvu velikih tvrtki na našem tržištu nepuna četiri mjeseca, i to je bilo dovoljno da Ikea u 2014. osvoji titulu najboljeg poslodavca u Hrvatskoj. U istraživanju koje je osmu godinu zaredom među zaposlenicima prijavljenih kompanija proveo portal Moj Posao, većina od 352 zaposlenika Ikee visoko su rangirala dugoročne ciljeve i strategiju svoje tvrtke, motivaciju, poticajno radno okruženje koje je takvo da bi većina njih u njoj rado dočekala i mirovinu. O rezultatima istraživanja, trendovima i konkurenciji razgovaramo s Darijom Kruljić, zamjenicom voditelja robne kuće Ikea.
Kakva su očekivanja radnika od najboljeg poslodavca?
Cijene jer ih se poštuje, njihovo se mišljenje uzima u obzir pri donošenju odluka i znaju, ako dobro rade svoj posao, da imaju dobre šanse za napredovanje. Jako je važno ugodno radno okruženje i da svi imaju povratne informacije o tome koliko je njihov posao važan za uspjeh tvrtke te koliko na radnom mjestu pridonose.
Kako komentirate podatak iz istraživanja da bi 90% zaposlenika Ikee Hrvatska bilo sretna da u njoj provede ostatak karijere?
To nas čini izuzetno ponosnim. Mi u Ikei vjerujemo u ljude. Znamo da su sretni i motivirani zaposlenici najveća vrijednost.
Je li i plaća razlog da u Ikei požele ostati do mirovine?
Mislim da nije. Kod nas je i atmosfera ugodna, imamo osigurane obroke cijeli dan, prijevoz, TACK program lojalnosti putem kojeg kompanija zaposleniku koji je proveo najmanje 5 godina u tvrtki i potom pet godina u TAK programu za svaku godinu uplaćuje određeni novac kao dodatni iznos za mirovinu. Mnogo je stvari koje radimo da svima bude ugodno.
Je li se teško zaposliti u Ikei?
Mislim da ne. Selekcijski proces temelji se na našim vrijednostima. Tražimo otvorene, iskrene ljude koji imaju želju za napredovanjem, kako na osobnoj tako i na profesionalnoj razini i koji dijele našu viziju za stvaranjem boljeg svakodnevnog života za nas i naše kupce. Svatko tko cijeni zajedništvo, poštuje različitost, ponaša se onako kako želi da se drugi ponašaju prema njemu, razumije da je važno štedjeti resurse i želi napredovati već je poprilično dobar kandidat za posao u Ikei.
Mislite li da je Ikea u ova nepuna četiri mjeseca opravdala i očekivanja potrošača?
Broj posjetitelja i kupaca pokazuje da jesmo. Prosječan je račun u robnoj kući oko 500 kuna. Vikendom dominiraju posjetitelji iz susjednih zemalja, koji u Ikei čine 9%. Puno ih dolazi osobnim automobilom, a navodno postoje i organizirane autobusne linije kao nekada za Graz. Drago nam je da smo postali regionalna destinacija i to nas dodatno motivira.
Kakav je prosječan Ikein kupac? Koji su proizvodi najprodavaniji?
Nudimo široki asortiman dobro dizajniranih, funkcionalnih proizvoda za uređenje doma po cijenama koje si većina ljudi može priuštiti. Stvaramo za većinu i takvi su i naši kupci. Ugodno smo iznenađeni uspjehom dječje Ikee, tekstila, odjela rasvjete. I naše kuhinje jako su popularne, kao i sofe i kreveti.
Kako komentirate to što se dolaskom Ikeine robne kuće Kika naglo povukla s hrvatskog tržišta?
Cijenimo i poštujemo konkurenciju. Trebamo biti otvoreni učiti jedni od drugih i na taj način razvijati se. Cilj nam je izgraditi jaku poziciju na lokalnom tržištu i povećati konkurentnost.
Što je to što Ikeu čini različitom od drugih konkurenata?
Naše poslovanje temelji se na Ikeinu konceptu, ideji ponude proizvoda za uređenje doma koje si većina ljudi može priuštiti, a ne samo nekolicina. Ta se ideja ostvaruje kombinacijom funkcionalnosti, kvalitete, dizajna i vrijednosti. Pritom se uvijek misli i na održivost. Tako osiguravamo dobru ponudu i povoljne cijene, a kupci sudjeluju tako da sami preuzimaju, prevoze i sastavljaju namještaj i time pridonose niskoj cijeni proizvoda.
>> Najbolji poslodavci IKEA, Rimac i Procter & Gamble
Vidim da bi dosta komentatora ovdje bili sretni u nekoj varijanti carinskog protekcionizma gdje bi umjetnim mjerama i prisilom održavali na životu skupu i nekonkurentnu industriju i plaćali skupo njene proizvode (vidi: ex Yu). Zar nije bolje da dođe konkurencijaja sa nižim cijenama i većim izborom pa da nam na kraju ostane više novaca u novčaniku? Uostalom, tko brani nekom da pokuša i otvori ovdje drvnu industriju sa 40% višim cijenama (jer će naravno svoje radnike humano plaćati više od izrabljivačke konkurencije) i prepusti tržištu da odluči da li želi kupovati domaće i skuplje ili strano i jeftinije. Ako vjerujete u patriotizam hrvatskih kupaca i njihovu želju da pošto-poto kupe domaće, zašto ne pokušate?