Ljeto bez sočnih, domaćih rajčica i krastavaca i nije ljeto, a u trgovačkim lancima – i na tržnicama, kojima su ovih dana puna usta “domaće” robe, s deklaracija “vrišti” kako je velik dio ponude u prvom redu albanskog, turskog, makedonskog, nizozemskog, španjolskog, poljskog... porijekla.
Ne može se reći da je sve iz uvoza loše i da nema okusa. No dok domaće rajčice na tržnicama u prosjeku koštaju između 8 i 15 kuna, akcijska cijena (zajedno s maržom i PDV-om) od 4,99 kuna za kilogram uvozne plastičnog izgleda, bez okusa i mirisa u nekim trgovinama “smrdi” kako na tržištu nešto ne štima, kaže nam jedan od potrošača, dok se trgovci brane kako ponudu diktira potražnja – i poslovično neudruženi i neorganizirani domaći proizvođači s kojima ne mogu računati ni na nekoliko vagona domaćeg povrća u kontinuitetu.
Po domaće na tržnicu
Volovsko srce, domaći amerikanac, jabučarka, krumpirašica, šljivarica, zagrebačka rana i ostale sorte o kojima s nostalgijom pričaju naši stari naći će se tako uglavnom u ponudi domaćih OPG-a na tržnicama, dok u trgovinama prevladava hidroponski uzgoj, nekoliko vrsta cherryja i grapolo.
Predsjednik Zajednice udruga hrvatskih povrćara Hrvoje Gregurić kaže kako potražnju za rajčicama i krastavcima može pokriti domaća proizvodnja.
Uvozno vs. domaće – 70:30%
– U slučaju da nema uvozne, domaća bi roba bila nešto skuplja, ali i dalje prihvatljivih cijena – tvrdi on. No trgovcima se ne sviđa što domaće nije uvijek kalibrirano i na njega ne mogu nametati visoke marže pa radije uvoze robu iz stotinama kilometara udaljenih staklenika i plastenika, koja nije pravo ni dozrela. Ali je zbog subvencija kakve nizozemski ili talijanski proizvođači dobivaju od svojih država jeftinija.
– Drugi potiču izvoz viškova kako ne bi rušili cijene domaćih proizvođača na vlastitom tržištu, a u nas je obratno. Omjer uvoznih i domaćih krastavaca i paradajza u RH je 70:30% – uvjeren je Gregurić.
Prema podacima DZS-a, lani smo u Hrvatsku uvezli 12.819 tona svježih rajčica, što bi u odnosu na domaću proizvodnju od 41.223 tona značilo da je svaka četvrta pojedena rajčica (vjerojatno i više jer dio domaće završava i u preradi) bila iz uvoza na koji smo potrošili gotovo 13 mil. eura ili 100 mil. kuna, za oko 1,6 mil. eura više nego 2016.
Više od trećine uvezeno je upravo u jeku sezone, a slično je i s krastavcima. Uvezli smo ih 4241 tone za 2,75 mil. eura, a proizveli 10.622 tone, što znači da je svaki treći iz uvoza.
Hrvatska ekonomija je tipicna uvozna ekonomija ...pa skoro sve potrebito uvozimo..i ne pise nam se nista dobroga....