Govornik TED konferencija Rainer Strack visoko kotira kao guru upravljanja ljudskim resursima i radi futurističke scenarije razvoja umjetne inteligencije i njezina utjecaja na tržište radne snage, anticipirajući poremećaje koje bi mogla izazvati. Stariji partner i direktor njemačkog sjedišta Boston Consulting Groupa u Düsseldorfu ekskluzivno za Večernji list govori o tome hoće li nas umjetna inteligencija zamijeniti, uništiti radna mjesta i hoćemo li znati koristiti tehnologije koje razvijamo, a otvoreno progovara i o etičkim pitanjima koja nosi razvoj.
Razvijamo li tehnologije brže nego vještine koje trebamo za njihovo korištenje?
Apsolutno. Bavim se ljudskim resursima, ali ja sam zapravo fizičar i jedan od mojih heroja iz studentskih vremena je Gordon Moore. A poznat je Mooreov zakon, prema kojem se broj tranzistora na jednom čipu udvostručava svake godine, eksponencijalno raste. Znači digitalno ima eksponencijalnu prirodu, brzinu. S druge strane, izgrađivanje vještina, promjena kulture i vodstva su mnogo više linearni, treba vrijeme da se to napravi, ne ide preko noći. Moramo sad s tim krenuti, inače nikad nećemo uhvatiti korak s digitalnom revolucijom. To je pitanje utrke s vremenom.
Ali, zar je mi ne vodimo?
Da, ali digitalna revolucija dolazi nam jako brzo, već smo u njoj. Još će se to malo ubrzati. Zato je još važnije da kompanije krenu sad, i sa strane vještina, i sa strane zapošljavanja.
Govorite li o talentima ili običnim radnicima?
Trebamo digitalne eksperte, podatkovne inženjere koji su duboko u materiji, ali trebamo i one koje ja zovem graditeljima digitalnog mosta, koji poznaju i digitalnu i poslovnu stranu detaljno jer te dvije strane komuniciraju u mnogim dijelovima. I treće što trebamo su digitalne vještine u svim preostalim funkcijama. Skoro svaki zaposlenik trebat će ih u budućnosti; ne treba svatko biti ekspert, ali mora znati nešto. Posebno se to odnosi na menadžere, čak i na predsjednike uprava. Oni donose odluke o velikim investicijama i zato trebaju znati što se događa s digitalne strane i biti svjesni mogućnosti. Trebamo veliko unapređenje i preobrazbu vještina.
Koje će vještine trebati nova radna snaga za poslove i tehnologiju koju razvijamo?
Razlikujemo konkretne vještine i fine sposobnosti. Ako gledamo analizu podataka, pitanje je što se s njima radi; koji su podaci interni, koji eksterni, kako bi se donijele ozbiljne poslovne odluke. Strategija koja se donosi na osnovi jednostavno prikupljenih podataka nije strategija, za to trebate analitičare podataka, što je vještina. Sa strane sposobnosti, ono što trebamo je suradnja, upravljanje s većim fokusom na ljude, na klijente, s drukčijim stilovima vodstva u budućnosti. Moramo više empatizirati umjesto zapovijedanja i kontrole, mobilizirati i prepoznavati radnu snagu na posve drukčiji način. Ja to zovem vodstvom za 21. stoljeće naspram vodstva za 20 stoljeće.
Hoće li umjetna inteligencija i robotizacija uništiti poslove? Kako to spriječiti? I možemo li?
Trebali bismo biti malo pozitivniji, barem kad je u pitanju bliska budućnost. Ne vjerujem da srljamo u masovnu nezaposlenost barem sljedećih deset godina. Već smo napravili brojne, vrlo konkretne analize u Njemačkoj o posljedicama 4.0 revolucije, robotizacije industrijske radne snage, na 40 poslovnih funkcija u sektoru proizvodnje i zapravo nismo našli razvijene manjkavosti u sljedećih deset godina. Industrija raste, ali paralelno imamo i demografske probleme. Primjerice, ja ću sljedeći tjedan napuniti 54 godine, rođen sam 1964., a te je godine u Njemačkoj zabilježen najveći broj rođenih ikad; 1,3 milijuna, dok je lani rođeno upola manje djece. Mnoge ekonomije, pa i hrvatska i kineska, suočit će se s demografskim manjkom. Imamo sve manje raspoloživih ljudi u budućnosti. Da bismo održali prosperitet u Njemačkoj, moramo produžiti dob umirovljenja, pridobiti više žena u udjelu radne snage, kao i visokokvalificiranih imigranata. Inače nećemo zadržati prosperitet. Da, bit će efekata, ali ne vidim masovnu nezaposlenost sljedećih 10 do 15 godina. Upravo suprotno, zbog demografskih izazova, imat ćemo deficite u određenim zanimanjima; ukupno ćemo imati premalo ljudi, a na vrhu osobe s pogrešnim sposobnostima. Prijeti nam nedostatak vještina u budućnosti i to je najveći rizik. A što će se dogoditi sredinom stoljeća nitko ne zna, za to treba kristalna kugla. Kao fizičar, ono što znam o tehnologiji je da su njezini efekti često kratkoročno precijenjeni, a dugoročno podcijenjeni.
Trebamo li obrazovnu reformu?
Svi u ljudskim resursima ponavljamo frazu „cjeloživotno obrazovanje“, a ono sad postaje realnost. Jer se mi svi trebamo educirati o svemu. Jasno, počinje se u školi, na fakultetu, ali i s radnom snagom nakon toga. Imam primjer njemačke banke koja je imala 50 posto ljudi starijih od 50 godina, ali samo je jedan posto njihovih ulaganja u treninge bilo usmjereno na njih. Odustali su od obučavanja tih ljudi koji trebaju raditi još skoro 20 godina u kompaniji. A moraju da bi ih pripremili za digitalno doba.
U krizi se ti budžeti prvi režu, a kažu da će nova kriza uskoro...
Napravili smo i jednu drugu stvar s kompanijama: predstavili im planiranje podučavanja radne snage, s dugoročnom perspektivom kakve ljude i s kakvim vještinama trebaju. I vrlo često su imale samo kratkoročne planove i morali smo im objasniti da planiraju dugoročno. Nitko ne zna hoće li za dvije godine doći financijska kriza i zato trebaju imati scenarije: da vide što je stabilno. Ali trening je nešto što ne smije biti upitno: to se mora raditi svakako, bilo krize ili ne. Kompanije moraju zadržati te investicije, također i u krizi, inače neće biti spremne za digitalno doba. Ali, u pravu ste, tvrtke vrlo često kratkoročno režu troškove, a to je pogrešno. Upravo suprotno, moraju investirati mnogo više.
Kako kompanije mogu digitalizaciju pretvoriti u svoju prednost?
Mislim da moraju rano početi s digitalnim strategijama, vidjeti koje sve mogućnosti imaju na raspolaganju i imati plan. Također paralelno moraju raditi i na digitalnoj strategiji za ljude. Jer mnogi misle da je to tehnološki izazov, no mi smatramo da su veliki izazov ljudi: imaju li prave vještine i imamo li prave ljude da ih koriste u određenim područjima. Često kažem da su roboti zamjenjivi, a vještine su jedinstvene. Tehnologiju možete kupiti, ali ljudska je strana krucijalna za transformaciju. Ali ne može se misliti samo o promjeni organizacijske tehnologije, nego i kulture, imamo brojne HR projekte takve vrste - kako implementirati HR u tvrtke kao novi organizacijski model. To radimo za brojne kompanije u svijetu; novi organizacijski model, procese u kojima se mijenja način upravljanja u kooperativni.
Tko će preživjeti? Što bi trebali raditi i koga zapošljavati?
Oni koje se više orijentiraju na ljudske resurse i budu prilagodljiviji. Potrebno se jako brzo prilagođavati novim okolnostima, sad više bez striktne hijerarhijske strukture, s više neovisnih jedinica, satkanih od multidisciplinarnih timova s različitim zadacima koje mogu provoditi vrlo brzo. Moraju anticipirati koje vještine imaju i odmah reagirati, gdje početi, koliko investirati u rebranding, promjenu kulture - to je kvantitativno- strateška perspektiva, ali i fina kulturološka perspektiva za preživljavanje u okruženju.
U kojim poslovima nikad neće biti moguće zamijeniti ljude umjetnom inteligencijom?
Ako kao osoba imate samo jednu vještinu i radite isti rutinski posao, onda vas je lako zamijeniti. Ali ako ste osoba sa setom različitih kvalifikacija i vještina koje koristite na dnevnoj bazi, puno je teže. Konzultante nije lako zamijeniti jer radimo inovativne poslove. Neke je dijelove i zadatke lakše zamijeniti, ali cijele osobe teško. Vozače kamiona u nekom će trenutku zamijeniti autonomna vozila i mora se razmisliti o novim mogućnostima za njih. U studiji za Svjetski ekonomski forum promatrali smo 958 raznih poslovnih funkcija i dobili podatke o 50 milijuna poslova: kvalifikacije, iskustvo, plaće... Uspoređivali smo koliko su ti poslovi međusobno slični da bi se brzo mogli prekvalificirati. Za vozače kamiona tako smo našli 50 poslova s kojima imaju veliku sličnost i još 50 s kojima imaju srednje sličnosti. To su njihove prilike za prekvalifikaciju, ali možda vozači za njih ne znaju - treba im se predstaviti takve mogućnosti kroz različite vodiče. Tad smo predstavili i osam scenarija za budućnost rada.
I koji je najcrnji?
Najcrnji je zamjena robotima, a najpozitivniji prilagodba ljudskih resursa u kojem ljudska vrsta prilagođava vještine radu s pametnim uređajima, kreira nove poslove i brzo usvaja nove vještine.
Koje promjene u obrazovanju trebaju za taj scenarij?
Dva su odgovora. Strateško planiranje, ne samo na razini kompanija, nego i država. Evo jednog primjera: u Njemačkoj imamo veliki nedostatak učitelja, imamo ih manje nego prije sedam godina, a točno znamo kad koji ide u mirovinu i koliko će se otprilike djece roditi pa bismo mogli izraditi strategiju za sljedećih sedam-osam godina. A to nitko ne radi. To se može napraviti i za mnogo drugih poslova, scenarije s predviđanjima. Također, mladima se može rano dati ideja što bi se moglo tražiti na tržištu rada sljedećih godina. A što se tiče edukacije, treba krenuti s razvijanjem sposobnosti za digitalizaciju od vrtića, ali u kombinaciji s nekim drugim vještinama. Trebamo i humanističke vještine koje je teško zamijeniti, socijalne radnike, psihologe, njegovatelje, ali i kompleksne manualne vještine - recimo frizerske. Trebat će vremena da pristanem dati robotu da me šiša...
Kako umjetna inteligencija može ostati samo oruđe, a ne prijetnja ljudskoj vrsti? Što je s etičkim pitanjima?
Mnogi ljudi zahtijevaju da razvijemo etički kod za umjetnu inteligenciju, etičku svijest o tome što je dobro, a što nije. To nije tako lako: roboti mogu napraviti mnogo jednostavnih zadataka za nas, ali nekad mogu postati opasni. Da podsjetim što su rekli Bill Gates i Stephen Hawking; da bi prvi kompjutor ili robot koji bi bio inteligentniji od ljudskog bića bio posljednji izum ljudskog bića - preuzeli bi kontrolu. Kontrola etičnog ponašanja je ključni zadatak. Ali tehnološki je razvoj nemoguće zaustaviti. Kad je Otto Hahn otkrio da je moguće cijepanje jezgre atoma, nije znao da će Amerikanci to upotrijebiti za nuklearnu bombu pa je čak i testirati. Teško je zaustaviti tehnologiju, ali zato rano trebamo postaviti etička pitanja koja nisu trivijalna.
Tko će ih postaviti i odrediti što je dobro, a što loše?
Nije jasno. Oni koji bi trebali su vladina tijela i razne globalne koalicije koje trebaju donijeti jasne standarde kako raditi s umjetnom inteligencijom, donijeti neki zajednički kodeks, konsenzus. Ali kako bi to trebalo raditi, još nije jasno u ovom trenutku. No, to se u ovom trenutku odnosi na znanstvenu fantastiku - ono što se još neće dogoditi sljedećih 10-ak ili 15 godina. Moramo biti svjesni i dovoljno rano početi razmišljati kako infiltrirati etičko ponašanje i iskoristiti prednosti tehnologije za stvari koje mi ne želimo raditi, čak i neku komunikaciju. Kažu da će za deset godina pola naše komunikacije biti virtualno, pogledajmo samo razne call centre. Trebat ćemo ljude s kombinacijom različitih vještina - takozvane premosnike, recimo u medicini. Bitno je reći da nismo izloženi budućnosti, nego je možemo oblikovati, i nije jedna, nego ih je više i na nama je da je oblikujemo, pozitivno za nas. Prije 100 ili 200 godina, prije industrijalizacije, 88 posto ljudi bavilo se poljoprivredom i bojalo se da će biti izvan tržišta rada, ali rast i prosperitet su donijeli nešto drugo. Svijet u kojem živimo je najbolji dosad.
Za koga, za koliki postotak stanovnika planeta?
Ako gledate sve parametre, teror, rat, glad... za sve je bolje. Uvijek na procjenu utječu izolirani događaji, ali imamo najmanji broj ratova, terorističkih napada, gladi i jako siromašnih koji žive s manje od dolara na dan. Unaprijedile su se sve okolnosti življenja ljudske rase.
Što je s klimatskim problemima za sve?
Da, imamo probleme u određenim područjima. Ali, kao što sam rekao, trebamo budućnost oblikovati pozitivno, imati pozitivniju perspektivu o tome što dolazi, to je u našim rukama. Jer su prije 200 godina ljudi govorili da će parni stroj sve preuzeti i oni će biti potpuno izvan tržišta rada. A vrlo često tehnologija pomogne povećati prosperitet za globalno stanovništvo.
Pogledajte i video - što Igor Rudan kaže o budućnosti i umjetnoj inteligenciji:
