Država će 1. srpnja pokrenuti gotovo 15 tisuća stečajeva po službenoj dužnosti, a do proljeća 2016. godine u takav će stečaj poslati ukupno 19.000 tvrtki sa 8838 zaposlenih koje su dužne 19,8 milijardi kuna. S kamatama njihovi su dugovi dvaput veći. Otvaranje stečaja po službenoj dužnosti bit će regulirano novim Stečajnim zakonom koji će stupiti na snagu 1. srpnja. U prvom valu u stečaj će blokirane tvrtke bez ijednog zaposlenog, čija su dugovanja 14,8 milijardi kuna, a nakon što se one počiste, i sve nove koje za 120 dana ne uspiju odblokirati svoj račun.
Popis blokiranih na webu
Širi se broj osoba koje su po zakonu dužne (i to nakon 60 dana blokade) pokrenuti stečaj pa osim direktora i članova uprave tu obvezu imaju članovi nadzornog odbora te osnivači društva ako tvrtka nema nadzorni odbor. Ako se direktori i vlasnici ogluše na svoju zakonsku obvezu, stečaj će po službenoj dužnosti pokrenuti država, ali na njihov trošak. Fina će, po Stečajnom zakonu koji bi se danas trebao naći na sjednici Vlade, dobiti rok od osam dana da pokrene stečaj nad tvrtkom koja je u blokadi dulje od 120 dana. Predujam od 20 tisuća kuna i još tisuću za stečajni fond naplatit će se od direktora, članova nadzornog odbora ili osnivača tvrtke, ako treba, i iz njihove privatne imovine. Imena blokiranih tvrtki bit će javno objavljena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, zajedno s osnovnim podacima o njihovim vlasnicima i svim postupcima koji će se voditi u okviru stečaja, uključujući i iznos naknade za stečajnog upravitelja. U odnosu na prvo čitanje zakona, novost je da će u stečaj ići i tvrtke koje tri mjeseca uzastopno ne isplate plaće. Ministar pravosuđa Orsat Miljenić objašnjava da su direktori znali predavati zahtjev za stečaj kako bi ispunili formalnu zakonsku obvezu, ali nisu plaćali predujam pa se takav zahtjev odbijao.
– Nije u redu da porezni obveznici plaćaju trošak njihova stečaja. S tržišta će nestati svi koji proizvode nered – kaže Miljenić. U stečaj po službenoj dužnosti ići će i tvrtke čija su potraživanja veća od njihovih dugova.
Detaljni rokovi
Zakonom se vraća mogućnost poslovanja i u stečajnom postupku, koji će biti transparentniji, sa svim podacima na mrežnim stranicama sudova i centralnoj oglasnoj ploči: detaljno su razrađeni rokovi postupanja, ukida se obvezna objava u Narodnim novinama, stečajni će se upravitelji birati nasumce, a predstečajne nagodbe postat će sastavni dio stečajnog zakona. Fina će ostati tehnička podrška, ali sve će odluke donositi sudovi.
– Vjerovnicima smo dali alate da se zaštite, a na njima je da ih iskoriste – komentirao je Miljenić. Novost je da će svaki stečajni vjerovnik dobiti mogućnost pobijanja pravnih radnji za svoj račun i na svoj rizik troškova. Dosad je onaj tko je pobijao pravne radnje morao snositi sve troškove, a dobit je dijelio s ostalim vjerovnicima.
>> Građanima je odobren otpis 23 milijuna kuna duga
Eh, treba pozdraviti ovaj zakon, ali naravno, opet administracija, opet porezi... Ako netko ide u stečaj, to je u većini slučajeva zato jer nema novaca. A stečaj je jako skup, često skuplji od normalnih troškova poslovanja tvrtke... I sad, što se radi, umjesto da se stečaj pojeftini, da su troškovi zatvaranja smanje i razdioba ostatka vrijednosti pojednostavni, zakonom se troškovi prinudnog stečaja prebacuju na objekt stečaja. Znači da je jedina razlika prema starom zakonu dio gdje se određuje tko će platiti stečaj... Drugi problem tog zakona je da nije jednak prema svima, već se iz stečajne mase prvo naplaćuje država, zatim radnici i na kraju vjerovnici. Tim načinom, rijetko kad radnici dođu do bar malog dijela svojih potraživanja, a vjerovnici nikada... Opet isto, umjesto da se rješava srž zašto stari zakon nije bio dobar, samo se prebacuje tko će platiti skupe administrativne troškove. Da je zakon dobar, ne bi trebali niti predstečajne nagodbe, niti bi bilo toliko poduzeća u blokadi. Standardno krpanje problema na Hrvatski način i stvaranje gomile novih... A što bi inače birokracija radila, treba na neki način opravdati svoje postojanje...