Koliki je značaj Uljanika, tog vrhunskog hrvatskog brodogradilišta s čak 161 godina dugom tradicijom, može se shvatiti tek kada se pored Arene spusti do morske rive u Puli. Tada se otvori pogled na velebni kompleks, s brojnim navozima, brodovima u raznim fazama izgrađenosti, s nizom dizalica raznih veličina i namjena.
Dijelom je smješten na otoku usred pulske luke, s nizom građevina koje su i same po sebi dovoljne da bi se shvatila ta duga industrijska povijest. Uljanik je sljubljen s Pulom, u kojoj je mnogo toga izravno vezano za Uljanik. I gradom koji se jako ponosi svojim škverom.
Pored svih kriza, Scila i Haribda koje su slomile i zatvorile mnoga brodogradilišta u svijetu, Uljanik i dalje proizvodi. Sve manje je tu “klasičnih” gradnji, a svoju je poslovnu nišu Uljanik pronašao u gradnji specijaliziranih i za škver profitabilnijih brodova. A glavni su problem u deindustrijaliziranoj i depopulariziranoj Hrvatskoj – radnici. Dugogodišnje javno proklamiranje gašenja te industrije ohladilo je mlade za upis u škole za metalska zanimanja.
Radnici s iskustvom u međuvremenu su krenuli u Njemačku i sjeverne zemlje Europe, koje su izlazak iz krize pokrenule velikim infrastrukturnim projektima i gradnjama elektrana. Kvotama za strance manjak radnika privremeno se rješava, no u Uljaniku u tome ne vide dugoročno rješenje. Shvatili da nema druge nego sami djelovati, pa već godinama razvijaju vlastito Učilište.
Podružnica i u Sl. Brodu
U zgradi u srcu kompleksa zatekli smo grupu novoprimljenih “učenika” koji polaze osnovnu edukaciju. Imaju, kaže Denis Jambrošić, rukovoditelj službe obrazovanja unutar ljudskih resursa Uljanik Grupe, četverosatno predavanje u kojem ih se upoznaje s temeljnim pojmovima brodogradnje, zaštitom na radu, zaštitom okoliša.
Završava i osposobljavanje zavarivača, njih 16, a uskoro starta obuka za 12 brodobravara. Samo u zadnje dvije godine školovano je kroz Učilište 1500 ljudi za razne poslove potrebe brodogradilišta, od dizaličara i vozača raznih specifičnih transportnih sredstava do zavarivača, brodocjevara i brodomontera.
Učilište obrazuje samo za potrebe Uljanik Grupe, a podružnice, kaže Hrvoje Markulinčić, direktor poslovno informacijskih sustava Uljanika, ima i u Rijeci u kojoj je i njezin 3. maj, ali i u – Slavonskom Brodu. Tu su podružnicu pokrenuli zbog potencijala i metalske tradicije, u njoj su u godinu dana obrazovali četiri grupe po desetak majstora. Najviše polaznika Učilište ima u centrali u Puli, gdje dolaze ljudi od Labina do Rovinja. Polaznici do Učilišta stižu izravno putem natječaja ili preko Zavoda za zapošljavanje.
– Dolaze nam ljudi raznih profila, primjerice upravo nam je edukaciju za zavarivačicu prošla jedna učenica koja je prethodno bila obrazovana za zaštitu na radu. Htjela je raditi kod nas i bila je najbolja u grupi – kaže Jambrošić.
Ovisno o zanimanju, nastava traje oko četiri mjeseca, a tijekom edukacije Uljanik im plaća po 1500 kuna i troškove prijevoza, te osigurava posao nakon školovanja. Brodogradilište snosi sav trošak, koji primjerice za obuku brodomontera iznose 23 tisuće kuna.
Najduže traju programi za brodomontera, jer se radi o malo složenijim poslovima, dok su najskuplji programi za zavarivače. Oni za obuku koriste pločice brodskog lima s povećanim udjelom ugljika, a prosjeku potroše po 1000 pločica veličine 500x100x10 mm i težine po pet kilograma. A zavarivača najviše i trebamo, ističe Jambrošić.
Inače ih se u manjim odjeljenjima trenutno školuje samo u tri područja Hrvatske – Rijeci, Slavonskom Brodu i Međimurju. Problem je i što u dualnom sustavu program za obrazovanje tog smjera traje tek dvije godine, pa se nakon toga učenik do punoljetnosti ne može zaposliti, a do tada izgube interes i vještine.
Zavarivanje je šansa
– Mi se možemo još godinu, dvije krpati s kooperacijom, no paralelno valja početi rješavati suštinske probleme, jer bez radnika nije samo brodogradnja, nego i građevinari, hotelijeri, a bit će uskoro i drugi veliki proizvodni sektori– ističe Markulinčić, pojašnjavajući zašto Uljanik nastoji otvoriti problem sinergije poslodavaca i njihovih potreba s obrazovnim sustavom i nadležnim ministarstvima. No, problem je to s kojim se nose i druge zemlje, pa je Uljanik Učilište pokrenulo i projekt “WeldChance” (Zavarivanje je šansa) s partnerima iz Portugala, Španjolske, Italije i Švicarske, koje muče slične brige sa zavarivačima. Zajednički rade okvir za obrazovanje zavarivača, a bude li prihvaćen, vrijedio bi za cijelu Europu.
