U posljednjih sedam desetljeća rast BDP-a bio je primarni ekonomski cilj europskih zemalja. No, kako su rasla gospodarstva, rastao je i negativan utjecaj na okoliš. Sada prelazimo granice planetarne stabilnosti i gospodarska se aktivnost ni približno dovoljno ne odvaja od korištenja resursa i zagađenja.
Rješavanje društvenih problema u europskim zemljama danas ne zahtijeva više rasta, nego pravedniju raspodjelu dohotka i bogatstva koje već imamo, poručilo je više od 200 uglednih svjetskih i europskih znanstvenika u pismu kojim zahtijevaju da Europa odustane od fiksacije na rast, uoči ovotjedne konferencije Post-Growth 2018. u Bruxellesu, na kojoj će se u Europskom parlamentu to prvi put nametnuti kao tema. Inicijatori dolaze iz pet parlamentarnih klubova, a među potpisnicima je i nekoliko hrvatskih znanstvenika: dr.sc. Branko Ančić, dr.sc. Marija Brajdić Vuković i dr.sc Danijela Dolenec. Duboko zabrinuti stručnjaci upozoravaju da je rast sve teže postići zbog opadanja koristi od produktivnosti, zasićenosti tržišta i ekološke degradacije.
Potkopavanje demokracije
Ako se aktualni trendovi nastave, u Europi za deset godina možda više uopće neće biti rasta. Trenutačno se on potiče omogućavanjem većeg duga, zanemarivanjem propisa o zaštiti okoliša, produljenjem radnog vremena i rezanjem socijalne skrbi – pišu znanstvenici te dodaju da agresivna usredotočenost na rast pod svaku cijenu stvara podjele u društvu i ekonomsku nestabilnost te potkopava demokraciju. Dobra je vijest da se u civilnom društvu i akademskoj zajednici pojavio pokret odrasta – poručuju.
Pojam „odrast“ u globalnom se pojmovniku sreće i pod nazivima „décroissance“, „Postwachstum“, „steady-state“ ili „doughnut economics“, „prosperitet bez rasta“; globalna inicijativa Wellbeing Economies Alliance (WE-All) povezuje ove pokrete, a europska istraživačka mreža razvija nove ekološke makroekonomske modele koji pokazuju da je moguće poboljšati kvalitetu života, obnoviti prirodnu ravnotežu, smanjiti nejednakost i osigurati smislene poslove bez potrebe za rastom BDP-a.
Neke od predloženih promjena uključuju ograničenja korištenja resursa, progresivno oporezivanje i postupno skraćivanje radnog vremena. Korištenje resursa moglo bi se ograničiti uvođenjem poreza na ugljik, a prihod vratiti kao dividenda za sve ili koristiti za financiranje socijalnih programa – objašnjavaju.
Ništa bez partnerstva
Predlažu uvođenje temeljnog i maksimalnog dohotka te korištenje novih tehnologija za skraćivanje radnog vremena i poboljšanje kvalitete života, umjesto za otpuštanja i povećanje profita privilegirane manjine. Konkretno traže: osnivanje povjerenstva za budućnost s odrastom u Europskom parlamentu, uključenje alternativnih indikatora koji mjere utjecaj na dobrobit građana u makroekonomski okvir EU, pretvaranje Pakta o stabilnosti i rastu (SGP) u Pakt o stabilnosti i dobrobiti (SGP je skup pravila kojima je cilj ograničavanje državnih deficita i državnog duga, op.a.) te uspostavu ministarstva gospodarske tranzicije u svakoj državi članici, usmjerenog na ljudsko i ekološko blagostanje.
– Rast, sam po sebi, kao rješenje oskudice i kreator blagostanja oduvijek je bio varka za koncentraciju bogaćenja. Za svaki dolar koji dobijemo mi, oni dobiju dva, a ukupni troškovi prebace se na prirodu koja ponajprije održava, hrani i odijeva, najslabije – komentira Mladen Domazet s Instituta za političku ekologiju, jedan od 10-ak znanstvenika u Hrvatskoj koji se izravno bave temom odrasta. Domazet je diplomirao fiziku i filozofiju na Oxfordu i doktorirao filozofiju znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Smatra da je vrijeme da radikalno promijenimo način na koji ostvarujemo i dijelimo dobrobit, te da se Hrvatska itekako može razvijati odrastno, ponajprije lokaliziranjem proizvodnje i potrošnje najbitnijih dobara, poput hrane, uz usmjeravanje društvenih viškova na zajedničku dobrobit: za kvalitetno i dostupno obrazovanje i zdravstvenu zaštitu za sve.
Ali Hrvatska to ne može sama: potrebna su joj europska partnerstva za priskrbljivanje resursa i dobara, oprost duga i održavanje što veće raznolikosti da nam život ne bude monoton, patrijarhalan i siv – zaključuje Domazet.
Kad ce porez na zrak.