U subotu 15. rujna navršava se deset godina od trenutka koji je obilježio početak najveće financijske i gospodarske krize od Velike depresije – stečaj jedne od najvećih američkih investicijskih banaka, Lehman Brothersa. Odbijanje tadašnjega američkog ministra financija Hanka Paulsona da država spasi Lehman nekim oblikom pomoći dovela je do opće panike na tržištu.
Kriza na tržištu nekretnina time je postala opća kriza na financijskom tržištu i u jednom je trenutku dovela do potpunog nestanka likvidnosti na najrazvijenijem financijskom tržištu na svijetu te i nemogućnosti kompanija u realnom sektoru da financiraju svoje dnevno poslovanje. Paradoksalno, odbijanje pomoći Lehmanu dovelo je do toga da se cijelom bankovnom sektoru pomogne dokapitalizacijom.
Danas ekonomska situacija u SAD-u izgleda poprilično drukčije. Nakon dugotrajnog sporog oporavka američko gospodarstvo bilježi najbolje pokazatelje u postrecesijskom razdoblju te je u kolovozu zabilježen najveći rast prosječne plaće od 2009. godine popraćen visokim rastom produktivnosti, a stopa nezaposlenosti od 3,9 posto najniža je od 2000. godine.
U drugom kvartalu zabilježen je rast BDP-a od 4,2 posto te se podjednako visok rast očekuje i u trećem kvartalu, kao i konačno dostizanje rasta od tri posto na godišnjoj razini prvi put nakon desetljeća anemičnog rasta koji se kretao oko dva posto. Takav razvoj događaja omogućava i FED-u, američkoj središnjoj banci, da konačno normalizira monetarnu politiku te ubrzano podigne kamatne stope, što će joj u slučaju prijetnje nove recesije omogućiti efektivnu reakciju. Što se tiče sigurnosti financijskog sektora, dogodili su se znatni pomaci, banke i ostale financijske institucije znatno su bolje kapitalizirane, a ojačan je nadzor nad tzv. „too big to fail“ institucijama, odnosno onima čije bi propadanje predstavljalo sistemski rizik. U svakom slučaju, američke banke danas su znatno profitabilnije i stabilnije od banaka mnogih zapadnoeuropskih zemalja.
Ono što, ipak, SAD čini ranjivijim nego u prijašnjim krizama jest fiskalno stanje koje je gore neko ikada prije u modernoj povijesti u mirnodopskom stanju. Američki je javni dug eksplodirao, a deficit bi ove godine trebao iznositi oko četiri posto BDP-a, što je izrazito visoko uzimajući u obzir da je gospodarska ekspanzija u desetoj godini te će vjerojatno zabilježiti najveću stopu rasta dosad. Dok je fiskalna politika nove američke vlasti, temeljena na poreznoj reformi fokusiranoj na smanjenje poreza na dobit, po svoj prilici dala vjetar u leđa ekonomskoj ekspanziji te rastu produktivnosti i plaća, isto je tako znatno pogoršala manjak državnog proračuna koji je ionako opterećen strukturnim problema sa socijalnim izdacima zbog trenda starenja stanovništva. Pri novim recesijskim pritiscima, za razliku od prijašnjih, izgledno je da će SAD biti osuđen tek na monetarnu politiku kao odgovor.
Uz to, raste im ionako visoki vanjskotrgovinski deficit. Znači protekcionizam i trgovinski ratovi ne daju rezultate.