Obnavljanje zaliha ugljikovodika temelj je uspješnog razvoja svake naftne kompanije pa tako i Ine, a isto vrijedi i za uspješan razvoj ukupnog naftno-plinskog gospodarstva u Hrvatskoj, jedna je od teza koje su se mogle čuti na jučer održanoj 48. redovitoj skupštini Znanstvenog vijeća za naftu i plin Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Naglasak je događaja bio na predavanjima mr. Antuna Bauka te mr. Ivana Medarca, članova ovog Znanstvenog vijeća, u kojima su analizirali poslovne rezultate nacionalne naftne kompanije u dva razdoblja, od 2002. do 2008. te od 2009. do 2015. godine.
U središtu su im bili podaci o kretanju zaliha te poslovanje u uvjetima izostale modernizacije Ininih rafinerija. Ti su rezultati obojeni crveno, ne iz ideoloških, već iz gospodarskih razloga. Ina je u razdoblju od 2004. do 2015. godine uspjela obnoviti zalihe ugljikovodika u iznosu od samo 20 posto proizvedenih količina uz pad godišnje proizvodnje od 25 posto.
Zabrinjavajuća situacija
Posebno se ističe zabrinjavajuća situacija sa zalihama i proizvodnjom prirodnog plina. Kao rješenja struka okupljena u ovom tijelu ponudila je intenziviranje istraživanja u zemlji i inozemstvu, ali i kupnju zaliha na tržištu koja bi bila brže i kratkoročnije rješenje. Kada se o analizi segmenta rafinerijske djelatnosti u Ini radi, izostanak modernizacije njezinih rafinerija doveo je do izostanka prihoda od prodaje pa Ina od 2013. godine posluje s gubitkom, dok konkurencija prodajom uvezenih derivata ostvaruje 15,7 milijardi dolara prihoda. Taj je prihod, navodi mr. Medarac, mogao u znatnoj mjeri pripasti Ini da je 2008. godine završena ugovorena i planirana modernizacija rafinerija. Također, dok je Ina smanjivala broj svojih crpki, konkurencija ih je gradila u znatnom broju pa ju je 2011. godine i prestigla.
Najjeftinija varijanta
Ekonomski najjeftinija varijanta, prema ovoj analizi, bila bi dogovor s postojećim ili novim partnerom oko modernizacije rafinerija. Potpuni povrat vlasništva podrazumijevao bi, osim otkupa dionica i saniranja tekućih gubitaka rafinerija u sljedećih pet godina do završetka modernizacije, nastavak izostalih ulaganja u rafinerije, što bi bilo 1,15 milijardi dolara, nakon čega bi se dosegla planirana dobit između 260 i 327 milijuna dolara. Predsjednik vijeća akademik Mirko Zelić istaknuo je značenje zaliha za neku naftnu kompaniju koja su osnova njezine vrijednosti, a polemika se vodila i oko naftnih polja u Siriji. Prema mr. Bauku floskula je kako ona vrijede 23 milijarde dolara jer se njihova vrijednost ne može računati prema procjeni veličine nalazišta, već prema onome što se može pridobiti iz tog nalazišta što je prosječno 30 do 50 posto. Mr. Ivan Medarac dodao je kako smo u sirijska polja puno ulagali, ali previše od njih očekivali.
>>Prvi put postigli smo napredak s režimom oko budućnosti Sirije
>>Počinje ti Trump novi valutni rat
