Iako je novac za poticaje seljacima srezan okruglih milijardu kuna, HSS ostaje u vladajućoj koaliciji. Drukčije i ne može biti kad je ta stranka koja bi trebala štititi interese seljaka u vladajućoj koaliciji na vrijeme bila obaviještena o “bolnim rezovima”. Iako su u početku pružali kakav-takav otpor, na kraju su informaciju “primili na znanje” i zašutjeli. Nekoliko dana prije traktorskog desanta na Zagreb, HSS službeno šuti. Neslužbeno potvrđuju svoju odanost premijerki Jadranki Kosor i sliježu ramenima pod izlikom “teška su vremena”.
– Naš je Božidar Pankretić, dok je bio ministar poljoprivrede, još u lipnju 2009. godine tvrdio da novca nema – komentiraju u HSS-u uz napomenu kako je upravo Pankretić završio kao “pedro”, a sadašnji ministar Petar Čobanković ispao je “dasa s punom kesom”.
Strah od HDZ-a
– Ali nije ni godina minula i “dasa” je morao priznati kako je Pankretić, kad je govorio o praznoj blagajni, bio u pravu. Ali, neka im, onda se sa seljacima moglo još nekako i dogovoriti, a danas je, bojim se, to nemoguće – objašnjava haesesovac koji je želio biti anoniman. Da je sve unaprijed dogovoreno, najbolje govori stanje u HSS-u: bez potresa, izvanrednih sjednica predsjedništva, bez službenog stava. No struja koja sve teže gleda Josipa Friščića u predsjedničkoj fotelji sve jasnije poručuje: – Na pragu smo toga da HDZ do kraja uništi stranku. Seljaci su se ionako već okrenuli od nas i računaju na HDSSB. Nije dobro, ali naše vodstvo očito to ne vidi. Ako je seljak na ulici, i HSS, ako želi njihove glasove, mora biti s njima!
Osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić tvrdi da Vlada RH i mjerodavno ministarstvo pogoduju agromafiji. S njegove adrese upućeno je jučer otvoreno pismo ministru Petru Čobankoviću. Ističe se da je neprihvatljiva najava smanjivanja potpora u poljoprivredi 40 posto, čime osječko-baranjski poljoprivrednici ostaju bez 300 milijuna kuna. No je li to prava i jedina adresa? Seljaci su se prekjučer opravdano pitali zašto na sastanku, na kojemu im je Čobanković priopćio da su u poljoprivredi nužni bolni rezovi, nema i ministara Ivana Šukera i Đure Popijača.
– Što radi Friščić, jel’ mu ovo preporod sela? Ministar Ivan Šuker smiješan je čovjek, država i on glavni su generatori krize, kako ga nije sramota koliko duguje seljacima – oštar je bio Šišljagić.
Čobanković tvrdi da ne može dati ono čega nema te da država ne duguje seljacima nego daje, pri čemu treba imati na umu kako su to davanja za poboljšanje konkurentnosti, a ne dužničko-vjerovnički odnos države i seljaka. I dok veliki poput Agrokora, koji je u 2008. dobio čak 125 milijuna kuna poticaja, kažu kako će smanjenje poticaja značiti manju konkurentnost, ali ne nužno budu li tržišne, odnosno burzovne cijene proizvoda dobre – među malima je i danas kuhalo.
Država bez kapetana
– Pretvorili smo se u naciju konzumenata i trgovaca i uništili svu proizvodnju. Ima li uopće kapetana u avionu? – pita Petar Baranović, predsjednik Sindikata ribara. Darko Grivičić, predsjednik HPK, kaže da je selo na koljenima.
– Ljudi se, čujem, već organiziraju po terenu. Uzeti im 40% poticaja isto je kao da radnicima od plaće uzmete 40% – kaže on.
– Sigurno nećemo sjediti skrštenih ruku. Ako ministarstvo, s kojim planiramo sjesti i razgovarati, smatra da proizvodnja ovoj državi ne treba, onda više nećemo raditi – poručuje Toni Raič, predsjednik Baby Beefa. Mljekari koji su prvi najavili prosvjede danas su bili razjedinjeni. Ivica Miketek, predsjednik Udruge proizvođača mlijeka Osječko-baranjske županije, ustvrdio je da je Čobankovićevo ministarstvo dalo što je moglo, sad treba izići pred Vladu da seljake podupre oko reprograma kredita te blokirati mljekare dokle god ne dignu cijenu mlijeka sa 2,30 na 3,91 kunu, kaže on.
– Cijena mlijeka i u petak će biti na dnevnom redu u ministarstvu, no to je samo jedna od pet točaka koje trebaju biti zadovoljene da ne prosvjedujemo. Znači, s najmanje 400 traktora u ponedjeljak sigurno stižemo u Zagreb – poručio je predsjednik HSUPM-a Igor Rešetar.
REAKCIJE POLJOPRIVREDNIKA NA NAJAVU REZANJA POTICAJA:
Josip Ostojčić, Slavonija: Vratit ću zemlju i smanjiti proizvodnju
Poslije odluke o smanjenju poticaja, Josip Ostojčić iz Prnjavora, poljoprivrednik koji na stotinjak hektara uzgaja pšenicu i kukuruz, tvrdi da se poljoprivredom na do sada poznat način više neće baviti.
– Po hektaru pšenice trošim 650 kuna goriva, 1000 kuna zaštitnih sredstava, gotovo 4000 kuna izdvajam za gnojivo i sjeme. Kad se dodaju troškovi održavanja opreme i najam zemljišta od 1000 kuna u godini, troškovi se penju na više od 7500 kuna po hektaru zasijane pšenice. S te površine dobije se oko 5,5 tona uroda koji u najboljem slučaju prodajemo po 70 lipa za kilogram. Uza smanjene poticaje na gubitku sam gotovo 2000 kuna po hektaru – kaže Ostojčić.
Kako tvrdi, vratit će zemlju koju ima u najmu, a na vlastitim površinama gajit će kulture bez uporabe gnojiva, samo za vlastite potrebe. (bk/VLM)
Dragutin Taradi (57), Međimurje: Morat ćemo dići cijenu krumpira ili ga nećemo ni saditi
Ako ostanemo bez dijela poticaja, morat ćemo smanjiti proizvodnju krumpira kojeg Hrvatska nema dovoljno, pa se mora uvoziti. Ako ne budemo imali novca, nećemo moći ni saditi jer je proizvodnja krumpira skuplja od ostalih. Drugo je rješenje da podignemo cijenu, naravno, ako je kupci budu htjeli platiti. Ne može se raditi na način da su ti troškovi 1,40 kuna za kg, a prodaje se za 1,10 ili za kunu. Bez poticaja bili bismo u minusu.(ibe/VLM)
Lovro Fabijanić (55), Istra: Političari žive u svom svijetu, sve dok ljudi ne iziđu na ulice
Očekivao sam da će nam smanjiti poticaje, ali ne ovoliko. Cijeli život radim i nekako se snalazim, trenutačno me spašavaju vikendi, kad ljudi kupuju puno (jeftine) ribe. Političari u Vladi žive u svom svijetu i kroje nam sudbine – tako će ostati sve dok masa ne iziđe na ulice i ne pobuni se, ali to nije za mene. Ja sam prestar i previše sam otupio na nepravdu; radije ću mirno ribariti i voditi svoj štand na tržnici nego da se miješam u politiku. (sj/VLM)
Tomislav Demo (40), Dalmacija: Neizbježno je smanjenje pomoći
Svjesni smo da država nema dovoljno novca te da je neizbježno i smanjenje pomoći za poljoprivredu. Od oko 7000 obiteljskih gospodarstva na zadarskom području, njih više od 2000 dosad se koristilo različitim potporama, no uglavnom je riječ o dohodovnim potporama za obiteljsko-poljoprivredna gospodarstva koje primaju nezaposleni, osobe starije od 55 godina... Inače, najviše poticaja na našem području primalo se za sadnju novih trajnih nasada, no novac za tu svrhu uopće nije predviđen u ovoj godini. (gši/VLM)
Stjepan Filić (44), Slavonija: Od svog rada sada više ne možemo živjeti
Na najnovije smanjenje poticaja zaista se nema što reći. Da nam je ministar Čobanković rekao da će zbog teške situacije u zemlji sljedeće godine smanjiti poticaje, još bih nekako razumio. Ali, bez najave smanjiti poticaje kada nam duguju i za 2008. zaista nije u redu jer smo na taj novac računali. Sada definitivno moramo poslovati s gubitkom i mi seljaci ne možemo od svoga rada živjeti – kaže Stjepan Filić iz Ilače koji obrađuje 30 hektara i tovi junad. Država mu po raznim osnovama duguje više od 100.000, a on njoj 70.000 kuna. (mf)
Ratko Bota (75), Bilogora: Rasprodat ću stoku da mogu uopće nešto posijati
Ratar Ratko Bota iz Lasovac Brda pokraj Bjelovara, koji zajedno s obitelji obrađuje 15 hektara zemlje, kaže kako je dokidanjem poticaja uoči proljetne sjetve ostao bez gotovo 8000 kuna koje će morati namaknuti rasprodajom stoke. – Ukupni troškovi sjetve premašuju 12.000 kuna i, poput mnogih drugih, osjećam se oštećenim jer smo izgubili ono što nam je obećano – kaže Bota. Tvrdi da neće smanjivati dosad zasijane površine, ali zato sin i njegova supruga razmišljaju o tome da se više ne bave poljoprivredom i, poput mnogih, pokušaju potražiti posao u gradu. (čr)
Nije tajna da seljaci žive od poticaja, odnosno od države - pa se onda postavlja pitanje zašto se onda bave time ako nije isplativo ? U minusu su ali će država dati pare i pokrit će sve troškove i tako svake godine Imaju 3-4 krave, par svinja i hektar zemlje i dobiju poticaja 100 tisuća kn - a to su novci koji se odbijaju od nećijih plaća...