Imati svoju zemlju, a ne obrađivati je, za njega je jednostavno glupo i nikako nije dolazilo u obzir da njive zjape prazne. No, potencijala u poljoprivredi kakvom su se bavili njegovi roditelji, koji su imali sedam muznih krava i pet krmača, nije vidio. Zato su Dražen i Marija Frljak promišljali što će saditi, pa su prije desetljeća odlučili da će to biti lijeska i orasi.
– Htjeli smo imati nešto što se ne mora odmah prodavati, u roku od dan-dva, već se može skladištiti i prodavati tijekom cijele godine – objašnjava 51-godišnji Dražen iz Glavničice.
Dogovorili su se supružnici da će njihova proizvodnja biti ekološka, znajući da će tako njihov rad biti teži, ali u konačnici isplativiji.
Godinu nakon što su odlučili čime će se baviti posadili su prvu parcelu oraha i sav lješnjak – 1080 sadnica. Orahe imaju na deset parcela, jer razmak između njih mora biti deset metara. Posadili su 980 stabala, a za pet godina očekuju puni rod. Lani su očekivali da će imati tonu oraha i tonu i pol lješnjaka, ali mraz je već treću godinu zaredom bio učinio svoje na ovome području, pa su pod stablima pronašli samo dva oraha, a lješnjaka su nakupili za četiri vreće. Ono malo uroda što je ostalo požurile su se razgrabiti životinje.
– Moraš biti brži od vjeverica. Nismo ni znali koliko ih ovdje ima – pripovijeda Marija vodeći nas od lješnjaka ka orasima na čijoj su kori srndaći odlučili brusiti rogove, dovijajući se na koji će način skinuti zaštitnu mrežu kojom su opasana stabla. Te njihove akcije i grickanje stabla dovoljne su da se ono osuši, pa ga Frljakovi moraju zamijeniti novim.
– Radi zaštite, koru oraha premazujemo bordoškom juhom, jer je ona jedina dozvoljena u ekološkoj poljoprivredi – tumače nam supružnici dok se iz nasada ovoga jezgrastog voća vraćamo prema njihovu domu u kojemu živi šesteročlana obitelj: Marijina i Draženova djeca – studenti Laura i Dominik te Draženovi roditelji Zlatica i Stjepan.
Da baki i djedu u mirovini ne bi bilo dosadno, a i cijeli su se život naviknuli raditi, sin i snaha su im za “razonodu” kupili kokice. Na obiteljskome gospodarstvu tih nesilica imaju “samo” tri stotine. Drže ih u slobodnom otvorenom uzgoju, pa kokice trčkaraju dvorištem. Propisi su takvi da svaka mora imati četiri četvorna metra zelene površine i za toliko kokoši mora biti postavljeno 55 gnijezda.
– A one jaja nesu u njih dvadesetak. Najviše “rade” pred jutro, pa oko pola osam u gnijezdima bude 40 do 50 jaja – kaže Dražen ulazeći s košarom po netom snesena jaja, koja na kućnome pragu prodaju po kunu i pol, a u Zagrebu ih u ponudi ima u dućanu Mrkvica.
Osim trave, njihove koke dnevno pozobaju oko 50 kilograma hrane, pa su za njihovu prehranu posijali kukuruz na malo više od hektaru i pol. Od životinja imaju još i tri tovne svinje pasmine švedski landras. Ove su godine prvi put posadili uljanu repicu i očekuju da će prinos biti između sedam i osam tona. Taj usjev s polja moraju skinuti do 15. lipnja, jer osiguranje nakon toga datuma više ne pokriva eventualnu štetu.
Obitelj Frljak proizvodi još i soju, heljdu, tritikal, ječam te grah kojeg se nadaju ove godine imati najmanje dvije tone. Heljdu ljušte na paru i to u Sloveniji, gdje moraju i po dva mjeseca čekati da dođu na red.
– Nisam pronašao da netko kod nas na taj način ljušti heljdu, zato ju vozim u stari mlin prema Radgoni – kaže Dražen.
Novac iz fondova EU do njih još nije došao, no nadaju se da će Grad Zagreb – koji im je sufinancirao nabavku mehanizacije – odskora raspisati natječaj pa će se prijaviti, jer kane uskoro preurediti prostrani stari štagalj i tu napraviti proizvodnu halu za preradu oraha i lijeske. Bit će to po HACCP sustavu koji jamči zdravstvenu sigurnost proizvoda za krajnjeg potrošača.
– Planiramo kupiti i prešu i praviti ulja od oraha i lješnjaka – otkriva Marija Frljak u kojemu će se smjeru razvijati njihovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo.
Prvi će korak biti da troje uzgajivača lješnjaka iz sela zajednički kupi stroj za branje lješnjaka. Izračunali su da im je tako puno isplativije, jer njime mogu dnevno pokupiti plodove s dva hektara lijeske, taman toliko koliko i imaju.
Neki domoljubi žive od kockica.