U interesu nam je da nas potrošači prepoznaju kao jednu malu domaću mljekaru koja ima kvalitetno mlijeko i mliječne proizvode i uspješan je primjer kako se može opstati i u Slavoniji iz koje ljudi mahom odlaze – i to u mjestu koje ima samo 700 stanovnika – kaže Miroslav Kovač, direktor Mljekare Biz, koja je ovih dana u naselju Voltino otvorila prvu zagrebačku, ali već 13. prodavaonicu u Hrvatskoj.
U mužnji 400 krava
U vremenima kad se u nas zatvaraju najmanje dvije mliječne farme dnevno i proizvodnja mlijeka i dalje pada, 13 proizvođača iz zadruge UPO Centar Simentalac iz Požege po austrijskom je modelu odlučilo uložiti svoj kapital u spas obiteljske mljekare Biz iz Buka, koja je posljednjih godina zbog enormnog uvoza i dampinških cijena te nelojalne konkurencije zapala u teškoće. Ne samo da su spasili mljekaru od propasti i njezinih 20-ak radnika, već su u nepunih godinu dana zaposlili i 10-ak novih i za trećinu povećali otkup mlijeka na području požeške Zlatne doline. Imaju, naime, i 20-ak kooperanata – sveukupno 400-tinjak krava u mužnji pa dnevno u prosjeku otkupljuju oko 8-8,5 tisuća litara mlijeka, od kojih se oko 6500 litara prerađuje u mljekari, a preostalih 2000 litara viška otkupljuje Meggle koje im je u najtežim vremenima prvo izašlo u susret.
– To je najbolja potvrda kako se – uz velika ulaganja – mali mogu širiti i kao takvi mogu imati partnere i u velikima, kojima s udjelom od 0,4% tržišta mliječnih prerađevina i nismo konkurencija – kaže Kovač. Ističe kako od trgovaca surađuju s Konzumom, KTC-om, Kauflandom... No najjači partner im je Spar za kojega rade robnu marku mlijeka i vrhnja s 12% m.m. i imaju više nego fer odnose, dok 50% proizvodnje mljekare prodaju kroz vlastiti lanac trgovina u Vinkovcima, Đakovu, Osijeku, Slavonskom Brodu, Požegi, Pleternici, Ivanić Gradu, Rijeci, Kutini, Viškovu, a otprije tjedan dana i u Zagrebu.
Kvaliteta ima i cijenu
– Nije se jednostavno boriti na hrvatskom tržištu i opstati. Našu kvalitetu prepoznale su i lokalne škole, vrtići, pekarnice..., samo je staračkim domovima – smije se Kovač – bitna izuzetno niska cijena. Neki koji mlijeko Biza kupuju u Sparu tuže se da prekratko traje, no takvo i jest kvalitetno domaće mlijeko koje je samo pasterizirano, a ne i homogenizirano, objašnjava on. Ipak, od robne se marke za trgovačke lance ne može živjeti niti se njihov jogurt, kao kod uvoznika mlijeka, može prodavati za kunu, pa se u vlastitim trgovinama koje otvaraju da bi bili što likvidniji kvalitetu trude naplatiti barem približno onoliko koliko vrijedi – litru svježeg mlijeka, primjerice, 6 kuna.
Zadrugari-vlasnici Biza nadaju se kako će njihove prednosti prepoznati sve više potrošača te da će proizvodnju mlijeka s kooperantima sa sadašnjih 6,5 tisuća u preradi uskoro dići na oko 10,5 tisuća litara dnevno. Planiraju otvoriti i još nekoliko trgovina u Hrvatskoj, redizajnirati ambalažu i marketinški bolje popratiti svoje proizvode, dodatno ulagati u opremu i strojeve u mljekari, možda krenuti i u biznis s mljekomatima...
– Cilj nam je i nova mljekara. Stari vlasnici Biza za nju su već konkurirali po jednom od natječaja za mjeru 4.2.1. iz Programa ruralnog razvoja i odobreno im je 24 milijuna kuna. No u ovome ćemo se trenutku najvjerojatnije zahvaliti na mogućnosti da dobijemo tako veliki novac jer ni s preradom ni s neuređenim tržištem kakvo je u nas ne možemo pratiti tako velike projekte i vjerojatno bismo se samo uvalili u probleme. U planu nam je nešto jednostavnije i manje vrijednosti – kaže Kovač.
