Medijski eksponirani analitičar sa zagrebačkog Ekonomskog instituta samo je naizgled novi čovjek u premijerkinu savjetničkom timu. Naime, Lovrinčevićeve preporuke u Banskim dvorima redovito je slušao bivši premijer Sanader, ali ih u pravilu nije primjenjivao.
Međutim, izostanak nužnih Vladinih reformi Lovrinčevića nije zadovoljio pa je Sanadera u medijskim nastupima, primjerice, tjerao da praznu državnu blagajnu popuni prodajom državnih obveznica u inozemstvu, podizanjem PDV-a na 23 posto i uvođenjem trošarina na telekomunikacijske usluge.
Tek promocijom J. Kosor na čelno mjesto izvršne vlasti Lovrinčevićeve su ideje došle do izražaja. I njegov je izbor Kosoričin pun pogodak, jer je Lovrinčević najistaknutiji hrvatski makroekonomist srednje generacije. Čitav je radni vijek proveo na Ekonomskom institutu, ali se dodatno obrazovao na Sveučilištu Michigen, gdje mu je mentor bio ponajbolji svjetski ekonometričar Jan Kmenta.
Dodatno, izabran je za vanjskog člana saborskog Odbora za proračun još 2000. pa je mogao izbliza pratiti neučinkovitost političkog procesa u suzbijanju prekomjerne državne potrošnje.
Iznimno dobro poznavanje naših makroekonomskih agregata zacijelo su razlog što Lovrinčevića prati glas da je sklon radikalnijim rješenjima. O čemu je riječ?
Njegova je glavna zamjerka da su državni rashodi puno veći nego što to porezni kapacitet i mogućnosti vanjskog zaduženja države mogu podnijeti.
U tom smislu on podupire velike rezove u svim segmentima javne potrošnje, koje je potrebno provesti nizom oštrih strukturnih reformi: reformom državne uprave, smanjenjem broja jedinica lokalne samouprave, decentralizacijom, reformom zdravstva i socijalne skrbi, restrukturiranjem brodogradnje, poljoprivrede i energetskog sektora te izgradnjom sustava kvalitetnih državnih institucija.
Ohrabruje što je riječ o zahtjevima koje podupiru i drugi članovi savjetničkog tima, ali je pitanje što će o njima reći drugi članovi Vlade, osobito oni koji će morati podnijeti drastično rezanje troškova svog resora, a pogotovo sindikati.
