Nakon naslova svjetske prvakinje i tri finala svjetskih prvenstava, 26-godišnja Ana Zaninović (53 kg) uspjela je postati i europska prvakinja u te-kvon-dou. Kao i obično, to zadovoljstvo najviše dijelila je s tri minute mlađom blizankom Lucijom, inače trostrukom prvakinjom Europe.
Prespavale su tulum
I dok je čelnike Europskog te-kvon-do saveza oduševljavala činjenica da su dobili prve sestre prvakinje na istom prvenstvu, dražesne Splićanke radovalo je što su obje uspjele osvojiti zlato na istom natjecanju. No nije bilo ludog slavlja. Najpoznatije splitske seke svoje medalje slave skromno.
– Ja se lijepo naspavam i najedem, nisam od fešti. Ni u Splitu vam to nije ništa posebno. Okupimo se svi članovi obitelji, trojica braće i nas dvije, mama skuha ono čega se mi zaželimo, a to su obično njoki, pašticada, blitva... Nakon toga se Luce i ja obično nagradimo nekim šopingom. No ni tu ne pretjerujemo i mogu reći da smo šparne – kaže Ana.
Za što trenutačno štedite?
– Naslijedile smo od tate dio jedne stare kuće na Hvaru koja je u lošem stanju i treba je obnoviti. Kuća je iz 15. stoljeća i spomenik je kulture, a mi si pokušavamo urediti dva apartmančića od po 40-ak kvadrata i poslovni prostor.
Zvuči romantično. Jesu li seke doista romantične?
– Kad smo bile male, gledale smo meksičke sapunice, sada najviše volimo romantične komedije. Film koji ne završi lijepo za nas nije dobar film.
I dok su u noći s nedjelje na ponedjeljak njihovi kolege i kolegice uglavnom otišli u noćni život Bakua, njih su dvije ostale u hotelskoj sobi.
– Budem toliko umorna da mi je samo do spavanja, da odem na tulum, pao bi mi imunitet. Doduše, prije smo išle, no to smo prošle.
Što je onda za njih dobar izlazak?
Svaka ode na svoju stranu
– Nama je u Splitu najbolji izlazak kada smo s dobrim prijateljima, no rijetkost je da ne gledamo na sat. Ne bi bilo lijepo da nas netko vidi vani u kasnu uru, da zatvaramo kafiće. Ja znam svoje granice, a to su dva sata iza ponoći i nikad ne idemo preko toga. Sada nam to postaje problem jer se mladi ljudi često do jedan tek okupljaju i onda kreću po diskotekama.
Kada pak u takvom rasporedu Lucija i Ana nađu vremena za dečke?
– Malo ih zanemarimo, no oni cijene to što radimo. Bilo nam je najvažnije naći nekoga tko nas razumije.
S obzirom na to da zajedno stanujete, da imate zajednički automobil, zajednički račun, da dijelite odjeću, izlazite li onda stalno zajedno? U kvartetu?
– Svaka sa svojim dečkom ode na svoju stranu. Mi sve dijelimo, sve osim dečke. Nama je čak i vitrina s medaljama zajednička.
Dobro je poznato da jedna drugu teško mogu gledati dok se bore.
– Mislile smo da će nam to s godinama biti lakše, no nije. Valjda zbog te blizanačke povezanosti to ne možemo podnijeti. Prevelika je to nervoza gledati drugu kako se bori. Nerijetko se dogodi nakon pobjede da naši kolege slave uspjeh one koja se borila i da nakratko zaborave na onu sestru koja nije mogla gledati pa ona sazna posljednja.
>>Lucija: Upoznala sam idola Janicu, još bih Phelpsa
