Ivica Petričević (59) u subotnjoj osječkoj drami nije želio razgovarati sa svojom starijom kćeri koja je nudila pomoć da pokuša urazumiti oca i nagovoriti ga da se preda policiji. Policiji se nudilo više osoba koje su također htjele urazumiti Petričevića, ali on je pristao samo na razgovor sa svojim bratom Zvonkom. Petričević je ubio svoju suprugu Slađanu, Dragu Lovrića (47), gosta u kafiću u kojem je radila, a poslije je presudio i sebi.
Sumnjao u nevjeru
Ispred obiteljske kuće Petričevića zapaljene su dvije svijeće, a ispred kafića u kojem se sve dogodilo tri. Zločin je počinjen poluautomatskom puškom koju je Petričević imao nelegalno. Uz sebe je imao i dvije ručne bombe. Pretragom njegova stana pronađeni su kilogram TNT-a, protupješadijska antimagnetna mina, ručna bomba, stotinjak komada streljiva, stabljika marihuane zasađena u dvorištu... Petričević je prvo s više hitaca ubio Dragu Lovrića. Deset minuta poslije s tri je hica ubio i suprugu Slađanu (37) koja je pokušala pobjeći na stražnja vrata kafića. Što se točno događalo tih deset minuta, nitko ne zna. Petričevići su vjerojatno u tim trenucima pokušavali razgovarati. Kada je Slađana vidjela policajce, pokušala je pobjeći, ali joj je Petričević pucao u leđa. Lovrića se svakodnevno moglo vidjeti na autotržnici i u lokalu u kojem je na kraju i izgubio život. Nije bio stalno zaposlen pa se snalazio kako je znao i umio. Lovrić je 2007. vozeći BMW sa 2,19 alkohola u krvi kroz Donje Vukojevce pokraj Siska skrivio prometnu nesreću u kojoj su poginule dvije osobe. Osuđen je na četiri godine zatvora i određena mu je doživotna zabrana vožnje, jedna od prvih takvih presuda u Hrvatskoj. U međuvremenu su se pojavile i najrazličitije teorije zašto je Petričević digao ruku na suprugu, Lovrića i sebe pa se tako spominju nerazumijevanje, podsmijeh, bračna nevjera...
– Kad je u njemu nestalo poletnosti jer je ušao u takve godine, javile su se sumnje, sumnje su prerasle u ljubomoru. On je počeo sumnjati i u sebe što je dovelo do gubitka samopoštovanja i osjećaja manje vrijednosti, zbog čega se najprije probao obračunati s onima koje smatra krivima za takvo stanje. To ga nije oslobodilo osjećaja manje vrijednosti zbog čega je vjerojatno često razmišljao kako život nema smisla, a smrt mu je bila jedini spas u takvom trenutku – objašnjava psihijatar Vladimir Gruden.
Nije trebalo brzo postupati
– Smatram da je taktika postupanja bila dobra i kako nije bilo većih pogrešaka. Kako nije bilo imperativa za brzo postupanje jer nije prijetila ugroza nekom trećem s obzirom na to da je Petričević u kafiću bio sam, odluka da se ide na dugotrajno iscrpljivanje pregovaranjem bila je pun pogodak – govori stručnjak za sigurnost i bivši šef Vojne policije Mate Laušić. Nadodaje da je i odluka o tome da snajperi ne gađaju napadača u nogu bila ispravna jer takvi hici često mogu biti smrtonosni probije li metak arteriju.
>>'Zaljubili su se nakon rata. Ona je konobarila, a on je svraćao u tu gostionicu'
>>Ovo su ubojstva zbog ljubomore koja su potresla Hrvatsku
>>Imao je dvije bombe: Kći i brat htjeli su nagovoriti Petričevića na predaju
Ma sad smo svi pametni...svi znamo što je trebalo napraviti. Nitko ne spominje razloge zašto je došlo do toga. I vjerojatno se pravi razlozi neće ni znati, ali je vjerojatno u pitanju više faktora. Jedan od njih je vejrojatno dobacivanje, podbadanje i zafrkavanje "prijatelja" oko njega koje ja nazivam "dušebrižnicima". Kad vide da se čovjek pali - ne prestaju sa zafrkavanjima i uživaju u situacijama raspirujući nesigurnost i ljubomoru u ljudima. Besparica, sivilo oko nas... par takvih "prijatelja", nesigurnost, manjak samopoštovanja - i eto vam "fešte". Na žalost.