Danas se slavi Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje. Kršćanski
vjernici u liturgijskome slavlju slijede Isusov nevjerojatni obrat.
Uglavnom isti narod koji ga dočekuje kao slavodobitnika pred njim stere
haljine i u znak odobravanja maše palminim granama te se u vrlo kratkom
vremenu pretvara u narod koji traži njegovo raspinjanje.
Taj je strašni obrat središte misterija Isusove muke i smrti, ali u
perspektivi Uskrsa. Da nema te perspektive, Isusova bi proslava, kao i
sama muka i smrt, bile manje-više povijesno zabilježiv događaj i ništa
više. No upravo nečuveni vazmeni obrat predstavlja središnji razlog
liturgijske proslave i u srcu je kršćanskoga kulta.
Zbog toga vjernici svih generacija, ako s Isusom proživljavaju trenutke
odobravanja, ali i progona i stradanja, s njime povezuju i nadu u
vazmenu preobrazbu. Znakovito je da je upravo prije početka Velikoga
tjedna u Zagrebu predstavljena knjiga don Ante Bakovića “Hrvatski
martirologij XX. stoljeća”, koja govori o 663 katolička svećenika,
redovnika, redovnica, novaka i bogoslova žrtava totalitarnih režima
prošlog stoljeća.
Ta vrijedna knjiga argumentirano i potresno svraća pogled prema žrtvama
totalitarizama, uglavnom ipak komunističkoga režima, ne zato da se
patološki potencira mržnja koja ih je ubila ili pak zaziva osveta, nego
da se naglasi pobjeda istine vjere. Vjernik, i kad se čini da zbog
svoje vjere gubi, u konačnici dobiva. Samo vazmena preobrazba
mučeničkoj smrti daje pozitivan predznak i predstavlja novu supstanciju
za pravednije oblikovanje ljudskoga društva.
No, to je uvijek osobni izbor. Kolektiviteti su ili okvir odgovornih
osobnih uvjerenja ili su manipulacija. Masa koja kliče i masa koja
raspinje kolektiviteti su jednakih naboja koji mogu i pogrešno slaviti
i pogrešno osuditi. Isus pred svim manipulativnim kolektivitetima stoji
uspravan i svoje poziva da ga slijede.
**********
Otkrivao sam u sebi razloge koji u samo jednom danu mogu preokrenuti
oduševljenje u osudu, odobravanje u prokletstvo, simpatiju u mržnju.
Otkrio sam ranjivost i nestalnost svog unutarnjeg bića. Otkrio sam
nepouzdan duh, nesklonu put i volju osamostaljenu, taštu i nestalnu. Pa
ako i nisam došao dotle da Te potpuno odbacim, ipak sam otkrio da Te
previđam i zaobilazim.
Do jučer jedini Učitelj, odjednom si stranac, netko meni nepoznat. U
meni se miješaju Ivanova privržena ljubav i Petrova izdaja, ravnodušna
procjena svjetine i bol žena na gradskim vratima. Otkrivam da Tvoja
osuda i hod za križem još uvijek traju i da Te slijede baš nakon naših
proslava i klicanja. Tvoja se “cvjetnica” – cvjetanje mukama – u nama
nastavlja.
VEČERNJI BREVIJAR