Još sam prošle godine čuo kako tu neki moji susjedi izbjegavaju slati
djecu u školu. Mislio sam da se radi o bezazlenom i neopravdanom stavu
kako je "prerano" slanje djece u školu štetno. Kad evo ove godine nađoh
se i sâm pred istom kušnjom devetogodišnjeg obrazovanja!
Koliko je taj model, kojeg se neko sjetio pa ozakonio, a onda od prošle
godine počeo i uvoditi u naše škole, sukladan našoj tradiciji, ali i
suvremenom trendu "društva temeljenog na znanju"? Bojim se malo -
osobito na temelju uvjeravanja ljudi iz struke.
Zašto? Mi jednostavno nemamo okruženje u kojem bi se moglo provoditi,
pratiti i vrednovati taj obrazovni model.
Ako je netko htio eksperimentirati mogao je poći od velikih gradova
koji imaju sve potrebne sadržaje i stručnjake koji bi (možda) mogli
uspješno provoditi, ocjenjivati, ali i eventualno ispraviti štetne
posljedice jednog takvog, za nas stranog modela obrazovanja. A ovako,
započeti s Hercegbosanskom ili Posavskom županijom, krajnje je
neozbiljno i štetno. Ili upravo stoga i treba započeti eksperiment baš
ovdje?!
Za razliku od našeg, postoje društva koja se brinu o svakom djetetu i
svakom pojedincu, ali i o društvu u cijelosti - temeljenom na znanju.
Takva društva izgrađuju sustav upravljanja vrsnoćom, tj. trajno
unapređuju odgoj i obrazovanje. Podižu potrebnu infrastrukturu,
povećavaju izdvajanja za obrazovanje i znanost, otvaraju nova radna
mjesta u sustavu, osiguravaju veće zadovoljstvo učitelja, nastavnika i
profesora (što uključuje i veće plaće)...
Sve je to praćeno konkretnim zahvatima kao što su uvođenje novih
obrazovnih tehnologija i standarda, učenje stranih jezika od samog
početka škole, uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja kao i
obrazovanje odraslih, te trajno učenje i usavršavanje neovisno o
zanimanju. Tu je i izgradnja potrebnog okruženja, tj. preduvjeta kao
što su izgradnja informacijskog društva, stipendiranje, međunarodno
vrednovanje učeničkih postignuća... Što mi od toga imamo?
Lisabonskom strategijom iz 2000. godine EU je iskazala gdje (i što)
želi biti u budućnosti: "Do 2010. postati najkonkurentnije i
najdinamičnije na znanju temeljeno gospodarstvo u svijetu, sposobno za
održiv gospodarski rast, veću zaposlenost i socijalnu koheziju".
Hrvatska se sustavno otvara "društvu znanja", uspostavljajući sve gore
spomenuto, te ima ambiciju u skoroj budućnosti postati
"najkonkurentnije znanstveno-obrazovno društvo u ovom dijelu Europe".
A Bosna i Hercegovina? Devetogodišnja škola svakako nije u "programu"
društva znanja, a osobito ona nije prvi korak ka "društvu znanja".
ZASTUPAM
Devetogodišnje čudo i društvo znanja
