Nakon odličnog nastupa slovenskog sastava Lačni Franz koji je otvorio ciklus "25 godina Kulušića", na pozornicu Tvornice ponovno će se popeti legenda Novog vala - Jura Stublić s novom, pomlađenom postavom grupe Film. Jura je već dokazao kako odlično funkcionira u prostoru udaljenom od Kulušića, tek nekih stotinjak metara, a obožavatelji koji dođu na koncert imat će priliku ponovno osjetiti ritam muzike za ples. Grupa Film je tijekom osamdesetih oduševljavala cijelu Jugoslaviju svojim nastupima te je svakako ostavila neizbrisivi trag na ovim prostorima.
- Finalne pripreme teku odlično i mislim da ćemo biti spremni za Tvornicu. Sa mnom trenutačno sviraju dvadesetogodišnjaci. I nekada kada smo svirali u Kulušiću svi smo bili dvadesetogodišnjaci. Ima ljudi koji su nekrofili, vole gledati stare osobe, tako da oni mogu gledati mene, a ovi koji vole gledati mlade zgodne dečke, mogu gledati moje kolege iz grupe. I svi su zadovoljni. Pretvaramo se u multigeneracijski sastav - kaže Jura.
Koncert posvećen Novom valu za njega je isti kao i svi drugi, jer se ne voli vraćati u prošlost već razmišlja o sadašnjosti i budućnosti. - Na probama sam tiranin i diktator! To je pretrašno i prestrogo pa me dečki do kraja svake probe uspiju zamrziti do dna duše. Stoga se prije probe moraju pripremiti raznim napitcima kako bi mogli sve to izdržati (smijeh) - objašnjava atmosferu na probama. Kad daje intervjue osjeća se kao kod zubara, a ni slikanje mu nije baš blisko, jer je njegov posao pisanje i pjevanje pjesama. - Kad bi mi netko rekao da ću intervjue morati raditi čitavo vrijeme za bavljenja glazbom, ja bih mu se zahvalio i rekao da idem u podmorničare, austronaute ili nešto drugo. U nekim videospotovima uopće ne želim vidjeti sebe. Ovako mi ostane više vremena za sebe, jer više volim čitati negoli se slikati.
Zbog pjesme "Čikago" Stublić se bio skroz povukao iz javnosti uz
tvrdnje kako je zabranjen, pa je od tada (sredina devedesetih)
diskografski mrtav. Kaže kako danas više ništa nije zabranjeno, pa tako
ni on, te bi ga uskoro mogli više gledati. Jedini je problem što
sponzori nemaju sluha za njega.
- Sponzori misle kako ja imam premale grudi te da bih trebao imati
barem peticu. Piratstvo je slomilo diskografiju i ja sad nemam dovoljno
novca da sve postavim na zdrave noge. Nedavno sam uselio u kućicu kraj
Maksimira te planiram napraviti studio u kojem ću snimati svoje pjesme.
To će me prisiliti na rad. Mogu slobodno reći da sam napisao 60 dobrih
pjesama, a pokušat ću doći do 100 - uz smijeh nam priča Jura.
Misli da će CD-i uskoro izumrijeti, pa će pjesme postojati kao fileovi koje će svi htjeti skinuti u formatu kakav će im odgovarati. Čini mu se kako je najrealnije da svoje buduće pjesme objavi na internetu jer diskografija kao gospodarstvena grana sve više propada. Siguran je da će se vrijeme njegovih pjesama vratiti. Posebna epizoda u Stublićevu životu je ona o odnosu s Branimirom Štulićem, frontmanom grupe Azra. Jura je pjevao u Azrinoj prvoj postavi koja je pak iznjedrila prvu postavu Filma.
- Ja mislim da sam mu bio dobar prijatelj i činilo mi se da je on dobar prijatelj meni. U posljednje vrijeme zbog njegove izolacije i zbog toga što nismo u kontaktu već više od 15 godina, njemu vijesti interpretiraju neki drugi ljudi i ja ne znam što se događa. Vjerovatno me trenutačno mrzi iz dubine duše, ali ja njega ne - priča Jura živo o Johnnyju čiju izolaciju nema namjeru komentirati. Pretpostavlja da je pobjegao od novinara te ne vjeruje svim njegovim izjavama koje su u Hrvatskoj prenesene, jer je udaljen nekoliko tisuća kilometara pa mu svatko može staviti svašta u usta. - Naravno da bi ga volio vidjeti! Znate kako to ide. Novinari mu okupiraju kuću, onda ih on mora pustiti unutra, pa krene taj njegov poznati tijek misli... Moram priznati da je to zanimljivo, ali ja si ne bih mogao dopustiti prema svojim prijateljima slobodu koju si on dopušta. Uvijek je on bio takav, recimo osebujan - završava Jura priču o Johnnyju.
Na pitanje jesu li Filmovci doista imali najljepše djevojke u gradu, odgovara da je, iako su na taj način komplimentirali svojim djevojkama, on oduvijek mislio da one to jesu. Njegove pjesme često govore o djevojkama koje ga nadahnjuju kada je nesretno zaljubljen, a osim žena najveća su mu inspiracija neprijatelji. - Postoji jedna osoba koja mi je važna u životu i ta se vrsta odnosa pretvorila u prijateljstvo. Ja pomažem njoj, ona meni, i to je lijepo. Ali mislim da svadbe još dugo neće biti. Barem dok ne izdam još dvije ploče.
Ništa od reizdanja grupe Film
Unatoč raznim reizdanjima i kompilacijama domaćih sastava, grupa Film još nije dobila suvislu kompilaciju originalnih hitova. - Od 1987. godine nastupam pod nazivom Jura Stublić i Film, tako da sam ja uglavnom kompilirao pjesme koje su nastale pod tim nazivom. Nisam dirao materijale koji su rađeni samo za Film. U više sam navrata davao prijedloge Croatiji Records da izda "Live u Kulušiću" koji je doista zanimljiv. Mislim da bi se iz te ranije faze dala napraviti zanimljiva kompilacija - ističe Jura koji nije naišao na razumijevnje Croatije Recordsa.
E, moji drugovi beogradski
U nekoliko puta je nastupio i u Srbiji i Crnoj Gori gdje su nastupi unatoč velikom medijskom linču i prijetnjama bacanja bombe prošli bez i jednog incidenta jer je, kako kaže Jura, osiguranje bilo jako koncentrirano. Primjetio je kako njega slušaju ljudi sličnog profila u Hrvatskoj i u Srbiji, bez nacionalnih predrasuda, otvoreni za glazbu... - Pjesmu "E, moj druže beogradski" izveo sam samo jednom u Podgorici jer su ljudi od prve do zadnje pjesme to tražili, i naravno, dizala mi se kosa na glavi. Više je nikada neću izvoditi (smijeh) - dodaje Stublić o svojim gostovanjima u Srbiji i Crnoj Gori.
