Rovinj je moje utočište, grad u kojem dišem punim plućima: ta ljepota, mir i spokoj, ta prirodnost puni moju dušu i daje mi snage za nove izazove. Rovinj ni u kojem slučaju ne smije biti grad masovnog turizma, već grad posebnog "feelinga"... Tako je još prije nekoliko godina, u zlatno doba njegove i Brausove "Međunarodne ljetne akademije za balet i operu", svoju ljubav Rovinju izjavljivao Dinko Bogdanić, naš proslavljeni baletni majstor i koreograf, te karizmatični bivši ravnatelj Baleta zagrebačkog HNK.
A ta je ljubav 1992. urodila i kupnjom dvoetažnog stančića od 46 kvadrata nasred rovinjske rive, odmah povrh tamošnjeg kafića "Rio", u kojem svakoga jutra, ćakulajući sa svojim omiljenim, kultnim rovinjskim konobarom Čombom, spokojno ispija ritualni machiato.
- Ća je, šjor Dinko, ni danas ništa od kupanja? A reklama za jogurt, niks... - dobacuje mu vremešna mještanka, aludirajući na njegovu uvijek preplanulu put.
Jednom smočio noge
- Vjerovali ili ne, ove sam godine samo jednom smočio noge u moru. I to doslovce na pet minuta - i morao sam juriti dalje... Eto, baš sam se nedavno, prije tri tjedna, vratio iz Londona, gdje sam gledao predstave Boljšoj teatra - priča nam Dinko i opisuje kako danas, kad je slobodni baletni majstor, savjetnik i koreograf (te kad Rovinj više nema dvorane za njegovu baletnu školu!) i njegovo rovinjsko ljeto izgleda bitno drukčije. Mirnije i kraće.
- Malo me, čini se, prošlo ono cjelodnevno prženje na plaži Monsene ili na Crvenom otoku. Sad imam druge gušte: izlete i otkrivanje ljepota unutrašnosti Istre.
Ipak nije nam trebalo puno da nagovorimo Bogdanića da nam na koloni nasred rive izvede nekoliko plesnih figura s panoramom Rovinja i njegove zaštitnice Sv. Eufemije u pozadini. Šalimo se kako bi taj motiv "Sv. Dinka - zaštitnika balerina" mogao biti prijedlog za novu brončanu skulpturu Rovinja - a čiji bi se pozlaćeni odljev, kao spomenik, mogao postaviti i ispred zgrade Baleta HNK...
Iz Rovinja - u Moskvu
- Ne vucite me jezik. Jer ako ga opet razvežem, ne bu dobro - kaže vragolasto Bogdanić. Koji već 10. rujna mora biti u moskovskom Boljšoj teatru, koji ga je kao baletnog savjetnika angažirao pri postavi svojeg novog, velikog projekta... Pa kad ne valja Zagrebu i Rovinju, valja, čini se, Moskvi i ostatku svijeta.
