Punih sedam godina bili su zvijezde financijskog tržišta i
ulijevali nadu u sigurniju starost, ali preko noći Vlada ih je stavila
pod upitnik.
* Jeste li vi krivci
što su prve mirovine iz 2. stupa male?
Prvih 300 umirovljenika ima nižu mirovinu no što bi je imali
da su ostali u 1. stupu, prije svega zato što je u
međuvremenu pravo na dodatak dano samo onima koji nisu bili u drugom
stupu. Ne vidimo kako se iz toga može zaključiti da je drugi stup
promašaj i ne želimo da se zbog 300 članova osporava imovina
svih 1,5 milijuna osiguranika. Mirovinski fondovi prvi su predložili da
se riješi problem ovih umirovljenika tako da im se da pravo
na proporcionalan iznos dodatka na mirovinu i omogući da izaberu veću
od dviju mirovina u trenutku umirovljenja. Kada bi za 30 godina
mirovine mogle biti u istom realnom odnosu prema plaćama kao
što su sada, nitko ne bi ni provodio mirovinsku reformu. U
reformu se i išlo zbog toga jer sustav generacijske
solidarnosti ne može osigurati mirovine kolike su sada.
* Može li to učiniti 2.
stup a da se u njega dodatno ne ulaže?
Ako stopa izdvajanja u 2. stup ostane ista kao što je sada,
onda to vjerojatno neće biti moguće za većinu nas. No povratak na stari
sustav također nije moguć. Demografska je situacija takva da znamo kako
na milijun zaposlenih dolazi milijun umirovljenika. Ako se na mjesec za
mirovinski doprinos izdvaja 20 posto bruto plaće, znači 1400 kuna u
prosjeku, onda prosječna mirovina može biti 1400 kuna. Sigurno je da ne
može biti veća. Tu više i nije riječ o izboru i možemo se
samo pretvarati da izbor postoji. Povratak zapravo nije moguć. Ne treba
zaboraviti da je mirovinska reforma prije svega za one kojima je manje
od 45 godina, jer će tek oni biti dovoljno dugo u sustavu
kapitalizirane štednje da iz njega povuku koristi.
* Vlada kaže kako nema
sredstava da smanji doprinose u 1. i poveća u 2. stupu, što
je glavni problem. Kako dalje?
Mi smo svi zaspali, društvo je spavalo sedam godina iako su
mirovinski fondovi upozoravali na problem da je stopa izdvajanja
preniska. Upozoravali smo na mogućnost da postanemo žrtve vlastita
uspjeha jer su zbog dobrih prinosa u prethodnim godinama svi govorili
da je “sustav dobar i ne treba ga dorađivati”. Sad
se nakon prve godine krize odjednom govori kako ništa ne
valja i kako sustav treba rasformirati. Trebali smo povećavati stopu
doprinosa za drugi stup postupno, pa i pola postotnog boda u godini i
ovo se ne bi dogodilo. Dogodila se kriza i sad je povećanje doprinosa
golem problem. Ponavljam, sustav generacijske solidarnosti dugoročno je
neodrživ, a jedino možemo dizati drugi stup ili nekim fiskalnim mjerama
stimulirati uplate u treći stup. Drugog izbora nemamo ako ne želimo
držati glavu u pijesku.
* Što bi vam
donijelo otvaranje 2. stupa?
Predlagali smo mogućnost izbora kao jedno od rješenja za
ljude kojima je bilo između 40 i 50 godina i pokazalo se da su
pogriješili. Ne želimo imati klijente koji će biti
naši članovi protivno svom interesu. Ako se drugi stup
otvori za sve, treba biti odgovoran i reći koja je dugoročna
perspektiva ljudi koji bi se vraćali. Republika Slovačka je već jednom
dala mogućnost povratka i relativno malo članova vratilo se u prvi
stup, a to su uglavnom stariji ljudi s malim plaćama koji su iz fonda
iznijeli malu imovinu. Ovdje nije riječ o sudbini društava
za upravljanje mirovinskim fondovima, ovdje je riječ o
ušteđevini 1,5 milijuna građana koja je stvarna, postoji i
rast će.
RAZGOVOR
