– Čestitam na kćeri! Kako ste je nazvali?
Stalno su ga izluđivali tim pitanjem danima nakon rođenja kćerkice. I to barem
desetak puta dnevno. Kod kuće, na poslu, uža i šira obitelj, bliži i dalji prijatelji,
znanci, kolege... Svaki put se osjećao pomalo priglupo dok je gotovo ispričavajući
se objašnjavao kako još uvijek nisu odabrali ime.
Ali doista, to nije bilo tako jednostavno. U galopirajućoj gužvi života tijekom
razdoblja trudnoće, oboje mladi liječnici na specijalizaciji, ni supruga ni
on nisu stigli pošteno promisliti o imenu sve dok nisu saznali spol svojega
prvog
djeteta. A to su doznali samo nekoliko dana prije poroda, na zadnjem ginekološkom
pregledu. Dobit će curicu!
– Ime treba biti kratko, jasno i upamtljivo. Ne smije biti jako često niti
previše obično. U razredu sam imala tri Ivane i tri Martine, sve tri bi skočile
kada
bismo jednu od njih dozivali. Na kraju smo im dali neke čudnovate nadimke
ili smo ih zvali po prezimenu. Dijete mora imati svoju originalnost, što se
stječe
i imenom. A opet, ime ne smije biti ni posve neobično, ni to nije dobro...
– razmišljala je naglas supruga.
– Prikupit ću nekoliko kalendara s imenima, pa ćemo vidjeti koja nam se sviđaju.
Čuo sam da postoji na internetu popis najpopularnijih imena, a pogledat ću
u enciklopedijama i leksikonima što pojedino ime zapravo znači – predložio
je.
Supruga se oduševila njegovom inicijativom, gledajući ga zaljubljenim pogledom
uzbuđene buduće majke.
– Ti izaberi pet imena koja ti se najviše sviđaju, pa ćemo zajedno među
njima odabrati najbolje – dodala je. Bio je zadovoljan; zamisao se činila
jednostavna,
poštena i dobra. No, odmah se zakomplicirala: – I, da, ime ne bi smjelo
imati slovo r, to je nekako grubo u ženskom imenu.
“Hm, pa onda puno divnih imena ispada iz konkurencije”, zabrinuo se. No,
odmah je odustao od uzaludne rasprave; kažu da nije dobro uzrujavati trudnicu.
Odlučio
je iduće dane posvetiti istraživanju imena kako bi rođenje malene dočekali
spremni.
Međutim, njihovoj bebici se žurilo. Rodila se sutradan, neposredno nakon
razgovora o imenu, desetak dana prije očekivanog datuma (doduše, sve “unutar
granica termina”),
tako da nije stigao ni započeti istraživanje.
Supruga je nakon dugotrajnog iscrpljujućeg poroda zadržana nešto duže u
bolnici. Kada bi se nakratko vidjeli – ona slaba i malaksala, s majušnom
malenom u
naručju – bili su previše raznježeni i ganuti za donošenje bilo kakvih
značajnijih odluka,
pa su ih ostavili za kasnije.
No, na poslu i kod kuće su ga svakodnevno nemilosrdno bombardirali pitanjima
o imenu kćerkice. Bio je to snažan poticaj da intenzivno prouči stare kalendare
i rokovnike s imenima, šaljući supruzi prijedloge putem mobilnog telefona.
Našao je i nekoliko zanimljivih knjiga s opisima imena, a tu je bio i internet;
koristio
je sve raspoložive mogućnosti.
– Magdalena? – dopalo mu se, pa je zaboravio dogovor.
– Predugo.
– Sara? Kratko je...
– Ima r.
– Lucija? Znači “ona koja svijetli”...
– Svi će je zvati Luce, kao da je lik iz neke Oliverove pjesme.
– Barbara? Kultno ime hrvatske književnosti...
– Pih, nitko je neće tako zvati. Svima će biti Bara, kao da je iz “Gruntovčana”.
– Mirta, Zrinka, Petra?
– Lijepa imena, ali sva imaju r.
Već se polako preznojavao.
– Mila? Nela? Lea? Ela? Ena? Eva?
– Nije loše, ali nekako čudno zvuče kada se izgovaraju.
– Ana?
– Možeš li biti malo originalniji? Znam ih barem desetak...
– Dunja? Višnja? Ruža?
– Ne volim ta imena po voću i biljkama.
– Agata? Na grčkom to znači “dobra, čestita, krjeposna”...
– Hm, kao da će pisati krimiće. Imaš li neki bolji prijedlog?
Definitivno je već lagano očajavao, rješenje se nije ni naziralo. Mogućnost
da kćerkicu nazovu po nekoj od njezinih prabaka isto nije bila zadovoljavajuća
–
ili su imena bila predugačka ili im se nisu sviđala. A njezine obje
bake bile su žive; stav da nije dobro davati djeci imena živućih članova
obitelji
odmah
je odbacio i tu mogućnost.
Srećom, supruga i kćerkica su napokon došle iz rodilišta. Sada su mogli
raspravljati o potencijalnim imenima nesputani mobilnom tehnologijom.
No, malena je sasvim simbolično spavala. “Čini se da male bebe uopće
ne spavaju”, zaključio je potišteno. A glasić je koristila strašno
učestalo, iznimno obilno
i enormno grlato.
– Bila je odmah najglasnija beba u rađaonici! – neshvatljivo se ponosila
supruga. Nakon neprospavanih noći uz prekrasnog malog urlajućeg zmaja
ujutro je jurio
na posao u bolnicu nadajući se da će biti dežuran, kako bi imao barem
pokoji sat mirnog sna. Ukratko, i supruga i on su – neispavani, iscrpljeni
i s
plamtećom glavoboljom – bili još manje sposobni donijeti zajedničku
odluku o imenu.
Prolazilo je vrijeme bez rješenja. Na poslu su ga i dalje uredno ispitivali
o imenu kćerkice. Posebno je bio uporan jedan kolega, također liječnik
na specijalizaciji,
koji je uskoro očekivao rođenje kćerke. Nije bilo dana kada ga nije
barem jednom pitao kako su nazvali malenu, zgranut njegovim izmotavanjima.
– Ema? Kratko je, nježno, dobro zvuči, nema r. Ema je bila neka mučenica
u povijesti, poslije i svetica, pozitivna ličnost, što kažeš? –
bili su to njegovi zadnji
pokušaji.
– Hm, Ema, da, zvuči dosta nježno. Ema, Emica... – isprobavala
je naglas supruga.
U istom trenu bebica je odlučila prekinuti svoj desetominutni san,
gromoglasno zaplakavši. Skočili su, pokušavajući primiriti ponovo
probuđenog zmaja.
“Emica? Emica, dušo, prestani rigati vatru”, razmišljao je gledajući
energičnog gladuša.
“Možda se ipak trebam još potruditi”, zaključio je, i ponovo navalio
na proučavanje literature.
“Dorotea. Ne zvuči loše”, razmišljao je. Izvorno se piše Dōrothéa; na grčkom dōron znači dar, a
theós znači Bog.
Dorani su bili starogrčko pleme koje se naselilo na Peloponezu u 12. stoljeću prije Krista i osnovalo Spartu; bili su čuveni po svojoj disciplini i borbenosti. “Tako je, pa neće valjda malena biti mlitava!” pomislio je. Poznati dorski stil je najstariji od triju stilova starogrčke arhitekture. Glasovita je i dorska ljestvica s velikom ulogom u povijesti glazbe; bila je najvažnija starogrčka ljestvica i podloga po kojoj su nastali napjevi gregorijanskih korala. Proučavao je još detaljnije literaturu, sada već sasvim ozbiljno zainteresiran. Dorotea je bila i kršćanska svetica iz 3-4. stoljeća, zaštitnica vrtlara, a ime se dodatno proširilo u srednjem vijeku. Skraćeno od Dorotea je Dora. Značajni je književni lik Dore Krupić iz Zlatarevoga zlata. A Dora Pejačević je bila najslavnija hrvatska skladateljica. I dalje je ostao sentimentalno vezan uz glazbu; godine i godine muzičke škole i sviranja klavira nisu mogle netragom nestati. Za maturu je baš svirao prekrasnu kompoziciju Dore Pejačević.
“To bi mogla biti prava stvar! Dora je bolje od Dorotea, kraće je, čvršće,
odlučnije. Dora je dar! Dora, malena moja!” oduševljeno pogleda prema njihovoj
curici. Baš
joj je nekako odgovaralo takvo ime. “Jedino što ima to nesretno slovo r,
tu bi moglo biti problema”, tjeskobno pomisli.
– Dora? Nije loše, uopće nije loše. Doooraaa, sunce mamino... – isprobavala
je ponovo naglas supruga. – Da, ima slovo r, ali uopće ne smeta. Dobro si
me podsjetio!
Znaš li da me u djetinjstvu čuvala stara tetka Dora? Divna žena, obožavala
sam je... – zadovoljno je žuborila supruga.
Naravno da to nije znao. O tome nije bilo riječi u literaturi. No, bio je
sretan. Znao je da je njihova bezimena ljepotica postala definitivno – Dora.
– Tata, tata, jesi li konačno odabrao ime malenoj? – opet je dosađivao onaj
kolega s posla kojemu je žena trebala uskoro roditi. Uvijek ga je susretao u garderobi kada su presvlačili
liječničke kute, kao da ga je svakodnevno dočekivao ujutro i
poslijepodne, prije i nakon posla, uvijek s istom temom za
razgovor.
– Da, naravno. Nazvali smo je Dora – odgovorio mu je s olakšanjem. Nije mogao
izdržati, ponosno mu je objasnio sva značenja, povijesnu, kulturološku, umjetničku
i nacionalnu važnost Dorina imena. Neka čovjek vidi koliko se trudio i da
je stvarno bio temeljit! Onaj dio o ženinoj tetki, razumljivo, nije spominjao.
Kad se nekoliko tjedana kasnije i tom kolegi rodila kćerkica, već je idući
dan svima slavodobitno govorio njezino ime: Dora.
Godinu dana kasnije, na morskoj plaži njihova se Dora sprijateljila s nekoliko
drugih malih Dora, od jedne do pet godina starosti. Da stvar bude zanimljivija,
čuo je od odgajateljica u vrtiću da sada vlada prava epidemija imena Dora
među malim curicama.
Gledajući tu svoju okretnu ljepooku pametnu slatkicu kako dinamično puže,
hoda i pliva, radoznalo i veselo istražujući svijet oko sebe, shvatio je
da je trud
oko odabira imena bio prilično pretjeran, bez obzira na to koliko je sve
u toj priči bilo istinito.
Odabirući ime svojega djeteta, tražili su zapravo drugi naziv za sreću.
A najvažnije je bilo da je ona tu.
