Rođen je 20. kolovoza 1956. u Mostaru. Njegovi roditelji (otac Franjo i majka Mara) porijeklom su iz Ljutog Doca, mjesta u općini Široki Brijeg. Osnovnu školu je završio 1971. a srednju tehničku strojarskog usmjerenja 1975. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Mostaru 1979. stekavši zvanje inženjera strojarstva.
1980. zapošljava se u poduzeću SOKO Mostar. Najprije je radio u tehnologiji i kontroli. Od 1986. obavlja rukovodeće funkcije: direktora poslovne jedinice, direktora proizvodnje i potpredsjednika za industrijalizaciju. Magistrirao je na Strojarskom fakultetu u Mostaru 1989. Slijedeće dvije godine pohađao je specijalistički studij menadžmenta na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.
1992. je postao generalni direktor poduzeća SOKO Mostar. Od 1994. je viši asistent na Strojarstvom fakultetu, predaje predmete Ekonomika i organizacija proizvodnje. Te 1994. učlanio se u HDZ. 1996. je doktorirao na Sveučilištu u Mostaru i postao docent na Strojarskom fakultetu. Izabran je i za predsjednika Županijskog odbora HDZ-a a 1997. preuzima Gradski odbor HDZ-a Mostara. Godinu kasnije je dopredsjednik HDZ-a.
Od 1998. do 2001. je zamjenik premijera i ministar financija u vladi Federacije BiH. Na općim izborima 2002. izabran je za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Dobio je 114.606 glasova. Na toj funkciji je bio do 29. travnja 2005. kada ga je smijenio Visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown zbog optužnice koja ga je teretila za zlouporabu položaja ili ovlasti.
Za predsjednika HDZ-a izabran je 2005. Tada se razišao s Božom Ljubićom koji je osnovao novu stranku HDZ 1990. nakon što ga je optužio za izbornu prijevaru. Od 2004. je redovni profesor na Sveuličištu u Mostaru, predaje i na poslijediplomskom studiju a od 2007. profesor je i na Filozofskom fakultetu gdje predaje predmet Upravljanje ljudskim resursima.
Protiv njega su bile podignute tri optužnice. U prvoj ga se teretilo da je vlasnika kompanije Ivanković-Lijanović nezakonito oslobodio plaćanja poreza na uvoz mesa. 2006. je bio osuđen na šest godina zatvora ali je drugostupanjski sud poništio tu presudu . 2009. je optužen zbog navodno nenamjenskom trošenja sredstava za kupovinu stanova. U travnju 2010. je oslobođen optužbi.
Treća optužnica odnosila se na dug Javnog poduzeća Hrvatske pošte i telekoma (HPT) prema tada nepostojećem Ministarstvu obrane HVO-a koji je prenio na tri privatne tvrtke koje su kasnije naplatom tog duga postale većinski vlasnici Eroneta. Sud je poništio takvu vrstu privatizacije te je Eronet vraćen HPT-u.
Na izborima 2010. izabran je u Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH. S Božom Ljubićem je 2010. potpisao dogovor o ponovnom sjedinjenju dviju stranaka, ali do toga nije došlo.
Iz hrvatskih političkih krugova prigovaralo mu se da se kao student potpisivao ćirilicom i izjašnjavao Jugoslavenom, što je opovrgnuo.
U imovinskoj kartici prijavio je stan i kuću u Mostaru, vikendicu te stan u Hrvatskoj u vlasništvu supruge. Mediji su sredinom 2013. objavili da je uz rijeku Radobolju u Mostaru sagradio vilu vrijednu pet milijuna maraka.
U braku sa suprugom Bernardicom, koja je pravnica i suvlasnica odvjetničkog ureda u Mostaru, ima dvije kćeri, Sanju i Danijelu.
